{"id":13226,"date":"2024-06-10T10:40:19","date_gmt":"2024-06-10T08:40:19","guid":{"rendered":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/?p=13226"},"modified":"2024-06-10T10:40:19","modified_gmt":"2024-06-10T08:40:19","slug":"sveti-sava-putokaz-za-sva-vremena-intervju-prof-dr-darko-tanaskovic-akademik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/u-fokusu-sr-latn\/sveti-sava-putokaz-za-sva-vremena-intervju-prof-dr-darko-tanaskovic-akademik\/","title":{"rendered":"Sveti Sava putokaz za sva vremena: Intervju &#8211; prof. dr Darko Tanaskovi\u0107, akademik"},"content":{"rendered":"<p>NOVOSTI | 9. jun 2024 | Boris Suba\u0161i\u0107 &#8211;<\/p>\n<p>Li\u010dniji, slovenski odnos prema Istini\/Bogu, mogao bi da preporodi hri\u0161\u0107anstvo. Biti u manjini nikako ne zna\u010di obavezno biti i slabiji, pogotovo na dugu stazu. Mi Srbi pone\u0161to o tome znamo ili bi trebalo da znamo! Kod nas su &#8222;drugosrbijanci&#8220; poglavito nastavlja\u010di komunisti\u010dkog internacionalizma.<\/p>\n<p>HRI\u0160\u0106ANSKI svet je, ka\u017eu neki teoreti\u010dari &#8222;izgubio Boga&#8220; u paklu Prvog svetskog rata, zbog \u010dega su \u010dove\u010danstvo opseli agresivni antiteizam bolj\u0161evika, pa je satanska dogma nema\u010dkog &#8222;novog poretka&#8220;, posle Hladnog rata rehabilitovana kao ameri\u010dki &#8222;novi svetski poredak&#8220;. Nova knjiga prof. dr Darka Tanskovi\u0107a &#8222;Religija u dru\u0161tvu, kulturi i politici&#8220; bila je povod da od autora zatra\u017eimo odgovor: mo\u017ee li \u010dovek da &#8222;izgubi Boga&#8220;?<\/p>\n<p>&#8211; Bio bih sklon da dilemu koju sadr\u017ei Va\u0161e pitanje preformuli\u0161em u obrnutu zapitanost, bli\u017eu veruju\u0107im ljudima : \u201eMo\u017ee li Bog da izgubi \u010doveka?\u201c. Kroz sukcesivne faze pojavljivanja novih, navodno spasonosnih i potvr\u0111eno \u0161tetnih \u201enebo\u017eanskih\u201c ideja i njihovih protagonista, koje ste u pitanju ukratko sa\u017eeli, odista se stiglo do praga logike aksijalnog doba na kojoj kroz \u010ditav milenijum po\u010diva poredak stvari prema kome se, u stalnim metamorfozama, dubinski upravlja \u010dove\u010danstvo. Ako je to zaista tako, odnosno ukoliko smo svedoci ( kao akteri i, ve\u0107ma, objekti) velikog \u201era\u0161\u010di\u0161\u0107avanja terena\u201c za neko novo, temeljno druga\u010dije aksijalno doba, \u0161to nikako nije nemogu\u0107e, onda nemam \u0161ta da Vam odgovorim, jer bi to bila zastra\u0161uju\u0107e neizvesna perspektiva koja me saznajno i intelektualno, a i imaginativno prevazilazi.<\/p>\n<p>Ipak, uzdaju\u0107i se u to da Bog, uprkos svemu, ne mo\u017ee da izgubi \u010doveka, poku\u0161a\u0107u da ukratko iznesem svoje skromno promi\u0161ljanje ovog pitanja svih pitanja, za \u0161ta bi, ina\u010de, bilo potrebno neuporedivo vi\u0161e prostora od onoga koji dopu\u0161ta jedan razgovor, ali i mnogo vi\u0161e znanja od onoga kojim raspola\u017ee Va\u0161 sagovornik. Originalni, ali i provokativni mislilac Juval Noa Harari, u svom svetskom bestseleru indikativno naslovljenom \u201eHomo Deus\u201c (\u201e\u010covek Bog\u201c), sa podnaslovom \u201eKratka istorija sutra\u0161njice\u201c, poglavlje \u201eAntropocen\u201c otvara jakom re\u010denicom: \u201eU odnosu na druge \u017eivotinje, \u010dovek je ve\u0107 odavno postao bog\u201c. Autor, koji svojim razmi\u0161ljanjima \u010doveku\/\u010dove\u010danstvu spekulativno otvara pomenutu kapiju predvorja novog aksijalnog doba, sada\u0161nji trenutak ofanzive \u201etehnoreligija\u201c sagledava u nastupanju njihovih dveju vrsta \u2013 tehnohumanizma i religije podataka (dataizma).<\/p>\n<p>Tehnohumanizam bi bio ne\u0161to konzervativnija varijanta \u201enove religije\u201c, \u201ekoja i dalje gleda na ljude kao na vrhunac stvaranja i jo\u0161 se \u010dvrsto dr\u017ei mnogih tradicionalnih humanisti\u010dkih vrednosti\u201c, dok dataizam, \u201epobo\u017ena vera u informaciju\u201c, tvrdi da se \u201esvemir sastoji od protoka podataka i da je vrednost svakog entiteta ( pa i \u010doveka \u2013 DT) odre\u0111ena njegovim doprinosom obradi podataka\u201c. Kako je, prema dataisti\u010dkom sudu, \u010dovek u obradi podataka definitivno prevazi\u0111en, sudbinu sveta i \u010dove\u010danstva u budu\u0107nosti \u0107e odre\u0111ivati algoritmi i ra\u010dunari. Izgleda kao uznemiruju\u0107a nau\u010dna fantastika i u tu vizuju kona\u010dnog sumraka ljudskog, ali i bo\u017eanskog, ne bih se upu\u0161tao.<\/p>\n<p><strong>Ipak, nije sve u domenu fantazije?<\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Vrati\u0107u se \u201etehnohumanizmu\u201c koji, na\u017ealost, vi\u0161e ne spada u domen nau\u010dne fantastike i ma\u0161te. \u201eTehnohumanizam se sla\u017ee da je homo sapijensu kakvog znamo istekao istorijski rok trajanja i da on u budu\u0107nosti ne\u0107e imati zna\u010daja, ali iz toga zaklju\u010duje da bi tehnologijom trebalo da se poslu\u017eimo da stvorimo homo deusa \u2013 mnogo savr\u0161eniji model ljudskog bi\u0107a\u201c, pi\u0161e Harari. I na tome se raznim sredstvima tehnolo\u0161kog, ali i mentalnog in\u017eenjeringa predano radi. Ranije zamisli o proizvo\u0111enju \u201enat\u010doveka\u201c (nasuprot hri\u0161\u0107anskom idealu \u201esve\u010doveka\u201c), od kojih ste jednu u pitanju pomenuli, pripadaju istoj liniji dijaboli\u010dkog planiranja savr\u0161enog humanoidnog stroja za upravljanje svetom, ali na ni\u017eem konceptualnom nivou operacionalizacije.<\/p>\n<p>Na drugoj, suprotnoj strani, Dijego Fuzaro, jedan od najlucidnijih i najradikalnijih kriti\u010dara neoliberalisti\u010dkog obezduhovljenog (kvazi)mondijalizma, \u010dije su knjige i ogledi ponajvi\u0161e blagodare\u0107i trudu mog po\u010div\u0161eg kolege i prijatelja Dragana Mraovi\u0107a pristupa\u010dni i na srpskom jeziku, ne prihvata fatalnu neminovnost dovr\u0161avanja procesa \u201erazbo\u017eavanja\u201c (Hajdeger) i desakralizacije sveta, zasnovanog na \u201enihilisti\u010dkom relativizmu\u201c (Jozef Racinger, alias papa Benedikt XVI). Izvorno levi\u010darske\/marksisti\u010dke intelektualne provenijencije, ali i klasi\u010darskog fundamentalnog obrazovanja, Fuzaro smatra da se toj po\u0161asti planetarnih razmera, ali ipak prvenstveno zapadne patologije, valja odlu\u010dno i odva\u017eno suprotstaviti, pri \u010demu aktere potencijalno delotvornog otpora vidi u prividno paradoksalnom sadejstvu \u201emalog ostatka crkve, imunog na nihilizam\u201c i \u201emalog ostatka antikapitalisti\u010dkih svetovnih snaga koje jo\u0161 uvek nisu prodale glavu i srce logici tr\u017ei\u0161nog fanatizma\u201c (\u201eKraj hri\u0161\u0107anstva\u201c).<\/p>\n<p>Biti u manjini nikako ne zna\u010di obavezno biti i slabiji, pogotovo na dugu stazu (u brodelovskom smislu), \u0161to je kroz istoriju mnogo puta potvr\u0111eno (mi Srbi pone\u0161to o tome znamo ili bi trebalo da znamo!). Vi\u0161estruko je re\u010dit, i pou\u010dan, primer aleksandrijskog arhiepiskopa Atanasija Velikog ( 295-373) i njegovog gotovo poluvekovnog manjinskog revnovanja protiv silovitog \u0161irenja sledbeni\u0161tva arijanske jeresi, u najte\u017eim mogu\u0107im uslovima. U termnima hri\u0161\u0107anstva: Bog \u0107e uvek na\u0107i na\u010dina da ne izgubi \u010doveka, ma \u0161ta ovaj preduzimao da se od njega odvoji i da ga \u201esahrani\u201c. Hristos vaskrse iz mrtvih!<\/p>\n<p><strong>Ranke u &#8222;Srpskoj revoluciji&#8220; pi\u0161e da Srbi ne provode mnogo vremena u crkvama, ali su bogobojazni i imaju vrlo li\u010dan odnos prema Bogu. Da li je to zavet Svetog Save?<\/strong><\/p>\n<p>Verski i svetovni podvig Svetog Save blistavi je primer onoga \u0161to je mitropolit Antonije Blum podrazumevao pod \u201eaktivnom sveto\u0161\u0107u\u201c : \u201eU Jevan\u0111elju postoji zapovest, koja mi se \u010dini savr\u0161enom, da se oslobodimo i po\u010dnemo da se bavimo ne\u010dim drugim \u2013 pozvani smo da budemo u svetu, a ne svetovni, \u0161to zna\u010di da smo su\u0161tinski oslobo\u0111eni. Biti u svetu zna\u010di potpunu obavezu \/&#8230;\/ Moramo da budemo dovoljno oslobo\u0111eni da ne bismo bili sastavni deo svetskog greha, \u010dak i ako ne uspemo da se u potpunosti oslobodimo ovog zarobljeni\u0161tva\u201c ( \u201eBog i \u010dovek\u201c). Za nas Srbe, na\u010din na koji je Sveti Sava u svome \u017eivotu objedinjeno verski i svetovno misionario i prakti\u010dno delovao na polzu hri\u0161\u0107anstva\/pravoslavlja i svoga ota\u010dastva, njegove crkve i dr\u017eave neprolazno je aktualan, uzoran obrazac koji treba slediti, kao putokaz u svim vremenima i za sva vremena, jer se on dokazao u svome vremenu, a delo mu je bilo, i ostalo, za sva vremena.<\/p>\n<p>Po mom dubokom uverenju, iako znam da ima mnogo onih koji ga ne dele, biti odan svetosavskoj ideji ne bi trebalo da je strano i nereligioznim Srbima, pod uslovom da nisu ostra\u0161\u0107eni antiteisti bolj\u0161evi\u010dkog, isklju\u010divog tipa, svojstvenog (navodno) liberalnom i anacionalnom pogledu na svet, a posebno na pravoslavnje i na srpstvo. \u010cak i oni koji pravoslavlje do\u017eivljavaju kao \u201esrednjovekovno mra\u010dnja\u0161tvo\u201c i koji se iscrpljuju u dokazivanju neistori\u010dnosti pojedinih elemenata u \u201esvetosavskom mitu\u201c, zaboravljaju\u0107i da je mit pre i iznad istorije, ako su bar malo intelektualno po\u0161teni, te\u0161ko da mogu osporiti sve ono korisno \u010dime je Sveti Sava trajno zadu\u017eio srpski narod, dr\u017eavu i kulturu. Da se ovom prilikom zadr\u017eim samo na, uslovno re\u010deno, diplomatsko-politi\u010dkoj dimenziji, evo kako je episkop budimski Danilo (Krsti\u0107) protuma\u010dio i nenametljivo, ali ubedljivo, transistorijski aktualizovao, odluku Svetog Save da se radi dobijanja autokefalije za srpsku crkvu uputi u vizantijsku Nikeju: \u201eU Savino doba divlji frana\u010dki krsta\u0161i osvojili su i oplja\u010dkali Carigrad. Romejska Vizantija pre\u017eivela je samo u dve male oblasti, ali je Sveti Sava i\u0161ao da bude rukopolo\u017een za arhiepiskopa u romejskoj Nikeji, a ne u papskom Rimu, iako je tada Rim u politi\u010dkom smislu bio ono \u0161to su danas Ujedinjene nacije i Me\u0111unarodni monetarni fond. Time nam je Sveti Sava pokazao put vertikalne slobode, a to je veza jedne autokefalne Crkve sa nebeskim Jerusalimom direktno. Tako je srpska nacija postala punoletna: nezavisna na politi\u010dkom planu kroz svoga Kralja, i u duhovnom smislu \u2013 kroz Patrijarha\u201c (\u201eU po\u010detku be\u0161e Smisao\u201c). Treba li ovome ne\u0161to dodati?<\/p>\n<p>Ina\u010de, zanimljivo je Va\u0161e zapa\u017eanje o \u201ebogobojaznosti\u201c i li\u010dnom odnosu prema Bogu u tradicionalnom srpskom duhu\u201c. U\u010deni teolog Rimokatoli\u010dke crkve, kardinal Toma\u0161 \u0160pidlik , nimalo slu\u010dajno poreklom Moravac, verovatno najbolji poznavalac isto\u010dnog hri\u0161\u0107anstva na Zapadu, zastupao je tezu o tome da, posle Jevreja, Grka i Rimljana, Sloveni tek treba da daju svoj samosvojni pe\u010dat hri\u0161\u0107anstvu, a on bi ishodio iz njihovog \u201eli\u010dnosnog\u201c odnosa prema Bogu, a to zna\u010di i prema Istini. Za razliku od zapadnjaka koji se, neretko prepotentno, di\u010de sposobno\u0161\u0107u dono\u0161enja \u201eobjektivnih\u201c sudova, sine ira et studio (Tacit), za Slovene je, prema zapa\u017eanju Ber\u0111ajeva, istina\/Istina obavezno li\u010dna, tako da je za pripadnika slovenskih naroda istinitije ono \u0161to za njega ima vrednost od onoga \u0161to ga ne zanima. Ruski bogotra\u017eitelj ide dotle da \u201eobjektivizaciju\u201c istine izjedna\u010dava sa prvobitnim grehom , kao \u017ertvovanje vrednosti u korist apstraktne iluzije. Na\u017ealost, opake \u201eapstraktne iluzije\u201c prete da pokore posthri\u0161\u0107anski svet i zavladaju njime, pa se \u0160pidlik nada da bi li\u010dniji, slovenski odnos prema Istini\/Bogu, mogao da preporodi hri\u0161\u0107anstvo. Nadajmo se da to nije samo iluzija jednog plemenitog, istinski hri\u0161\u0107anskog teologa otvorenog uma i srca.<\/p>\n<p><strong>Samozvana &#8222;drugosrbijanska elita&#8220; svetosavlje naziva srpskim mra\u010dnja\u0161tvom u dimu tamjana, a iste teze mogu se prona\u0107i i u kominterninim dokumentima.<\/strong><\/p>\n<p>Pojedinci, grupe i pokreti u Srbiji, na koje se primenjuje naziv \u201edrugosrbijanci\u201c ili \u201eauto\u0161ovinisti\u201c, a ima i drugih, ulivaju se u svetski trend i projekat (kvazi)mondijalisti\u010dkog, globalisti\u010dkog (bez istinske univerzalnosti), totalitarno liberalisti\u010dkog i, u su\u0161tini, isklju\u010divog nivelisanja \u010dove\u010danstva kroz marginalizovanje i ukidanje svih razlika me\u0111u ljudima i narodima, koje se temelje na duhovnim i tradicionalnim vrednostima.<\/p>\n<p>Od zemlje do zemlje, u zavisnosti od njene istorije i kulture, nosioci ovakvih shvatanja razli\u010ditih su provenijencija. Kod nas su to poglavito nastavlja\u010di komunisti\u010dkog internacionalizma na jugoslovenski na\u010din, koji su samo promenili ideolo\u0161ki predznak svoje tobo\u017ee globalisti\u010dke va\u0161ingtonsko-briselske jednoumonosti i opsesivnog antisrpstva, sa otrovnim korenjem u Drezdenskom kongresu KPJ (1928) i \u0161irom pozadinom konstante op\u0161tezapadnih protivslovenskih optere\u0107enja. Kad, u uslovima sada\u0161njeg slo\u017eenog trenutka sveta, ne bi bili \u0161tetni i opasni po vitalne srpske dr\u017eavno-nacionalne interese, ovi na\u0161i ideolo\u0161ki transvestiti bili bi komi\u010dni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>NOVOSTI | 9. jun 2024 | Boris Suba\u0161i\u0107 &#8211; Li\u010dniji, slovenski odnos prema Istini\/Bogu, mogao bi da preporodi hri\u0161\u0107anstvo. Biti u manjini nikako ne zna\u010di obavezno biti i slabiji, pogotovo na dugu stazu. Mi Srbi pone\u0161to o tome znamo ili bi trebalo da znamo! Kod nas su &#8222;drugosrbijanci&#8220; poglavito nastavlja\u010di komunisti\u010dkog internacionalizma. HRI\u0160\u0106ANSKI svet je,&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":13223,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[44],"tags":[94],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13226"}],"collection":[{"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13226"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13228,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13226\/revisions\/13228"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13223"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/predstavnistvorsbg.rs\/sr-Latn\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}