Uticaj neoliberalne ideologije pod devizom „Treba zaboraviti ružnu prošlost i okrenuti se boljoj budućnosti” uzeo je maha i u Srbiji kao i u drugim dijelovima svijeta, a posebno kod mlađih generacija. Kao sastavni dio projekta globalizacije, ta deviza je imala cilj zatiranje nacionalnih istorija, specifičnih tradicija, kolektivnih sjećanja, obrazaca ponašanja, mentaliteta i identiteta odnosno serijalizaciju, uniformizaciju, bezličnost kojom se lako manipuliše i upravlja iz svjetskih centara moći. Sa srpskim narodom je problem što ima mnogo toga da pamti i zlopamti, i to ne iz neke daleke praistorijske prošlosti. Naprotiv, ružna sjećanja su sasvim svježa iz dva svjetska rata, iz raspada dvije Jugoslavije, bombardovanja osiromšenim uranijumom, medijske satanizacije. Otuda i mnogi značajni datumi koje Srbi obilježavaju, da bi zapamtili pa makar i opristili.

Uprkos tome neki ljudi obilježavanje velikih datuma iz prošlosti posmatraju prije svega kao neradne dane, gledaju kako da ih povežu sa prethodnim ili narednim vikendom i planiraju kraća putovanja, ili naprosto nalaze priliku da se dobro odmore i naspavaju, a da pri tome ne znaju šta se i zašto svečano obilježava tog i tog datuma. Srećom, sve je manje takvih, dijelom i zato što se srpska država, pravoslavna crkva, školstvo, mediji i dr. danas na tome rade više nego ranije. Naprosto zato što praznovanje, javno i privatno, značajnih istorijskh događaja ima veliku simboličku emocionalno-psihološku dimenziju. Prilikom smjene dinastija u staroj Kini, rimskoj imperiji, ali i u savremeoj evropskoj istoriji, a i u međuvemenu, smijenjivale su se biste vladara na gradskim trgovima i parkovima, imena ulica i datumi praznika. Burna istorija srpskog naroda može se otčitati prema istoriji promjene imena ulica u centru Sarajeva, Zagreba, Skoplja.

BiH je u tom smislu posebna priča. Nacionalno i vjerski duboko podijeljeno društvo u okviru jedne države, pored ostalih brojnih specifičnih problema, donosi i nevolje sa praznicima. Ne samo što svaka nacionalna zajednica obilježava svoje začajne istorijske datume jer oni bi, kao recimo vjerski, mogli da nesmetano koegzistiraju, čak da predstaljaju bogatstvo u razlikama. Praksa da se uzajamno poštuju, čestitaju, tim povodom pozivaju kući na čast kao posebno važni gosti, dovodila je do zbližavanja uprkos razlikama. Sa nacionalnim istorijskim pamćenjem, pogotovo iz novije prošlosti sasvim je suprotno jer su te istorije krvavo ukrštene. Patriotizam i izdaja, kolaboracija i otpor, građanski rat, te oprečne interpretacije istih događaja dovode zajedničku BiH do pucanja po šavovima entiteta i kantona.

U takvim državama isti događaji su za jedne datumi ponosa, za druge datumi sramote, za jedne trijumfa, za druge poraza, dok jedni slave, drugi tuguju … Dobar primjer predstavlja 21. novembar ’95, kada je ostvaren Dejtonski sporazum kojim je okončan građanski rat u BiH. Potpisale su ga sve tri nacionalne strane, garantovale sve velike sile u ime međunarodne zajednice, zadovoljstva i nezdovoljstva su ravnomjerno raspodijeljena na troje, ali … Mastilo se nije ni osušilo, a arhitekta tog sporazuma Ričard Holbruk lansirao je subverzivnu tezu da je sporazum donio mir ali ne i političko rješenje, što je i politički i logički zamjena uzroka za posljedicu. Mir može da su uspostavi samo na osnovu političkog rješenja.

„Republika Srpska je kroz SRJ potpisala Opšti okvirni sporazum i sve anekse, što je kasnije poslužilo Venecijanskoj komisiji da utvrdi da Republika Srpska ima međunarodno priznat status, jer je potpisinica međunarodnog ugovora i kao takva je pozvana da sa drugom stranom – FBiH, menja određene odredbe tog sporazuma, ali to se nije desilo“, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik povodom obilježavanja datuma parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

On je istakao da državna zajednica BiH već 28 godina pokazuje nesposobnost da funkcioniše, za razliku od Republike Srpske koja je sposobna da funkcioniše uprkos pritiscima i napadima.

„Republika Srpska je dala tada svoja ovlašćenja SRJ da u njeno ime potpiše Opšti okvirni sporazum. Taj sporazum je potpisala SRJ, Hrvatska i tada nepostojeća Republika BiH koju je predstavljao Alija Izetbegović koji nije imao legitimitet ni Srba, ni Hrvata“, naveo je Dodik na konferenciji za novinare u Banjaluci.

On je naglasio da je Republika Srpska opstala uprkos kontinuiranom pritisku.

„Danas je Rusija, kao jedan od svedoka parafiranja i potpisa Dejtonskog sporazuma, potvrdila da se radi o nesnošljivim i antidejtonskim pritiscima onoga što zovemo kolektivni Zapad, predvođen SAD i Velikom Britanijom. Republika Srpska od Dejtona nema nijednu godinu u kojoj bi mogla da se posveti razvoju i stabilnosti“, kazao je Dodik.

On je istakao da se BiH nalazi u kolonijanom statusu i da kolonijalni upravnici koji stoluju u Sarajevu pokušavaju kroz razne mahinacije da dovedu Srpsku u poziciju prazne ljušture koja ne bi imala smisao.

„To se najbolje vidi kroz proces koji se pokušava sprovesti kroz proces javne imovine. Javna imovina po Dejtonskom sporazumu pripada entitetima“, rekao je Dodik.

Dodik je rekao da se „kolonijalna uprava, predvođena američkim ambasadorom, služi lažima“, podsjećajući da je Republika Srpska donijela odluku da se njeni zvaničnici neće sastajati sa osobljem američke Ambasade koje, kako kaže, podriva ustavni poredak i ruši BiH.

Dodik je istakao da se danas za kršenje Dejtonskog sporazuma optužuju oni koji oduvek brane slovo ovog sporazuma.

„Vidimo na koji način se vrši satanizacija Republike Srpske. Da li je moguće da se sve i jedno rukovodstvo Republike Srpske i srpskog naroda na ovim prostorima satanizuje i kriminalizuje do mjere progona kroz razne međunarodne, pa i loklane pravosudne institucije. Gotovo da nije bilo važnog političara u Srpskoj u ovih 28 godina da nije imao problem sa međunarodnom kolonijalnom upravom. Zato ova naša borba predstavlja borbu protiv kolonijalne uprave ovde“, naglasioje predsjednik Republike Srpske.

Dodik je rekao da „vrhunac svega predstavlja nelegitimni privatni visoki predstavnik“.

„Sve oko visokih predstavnika u prošlosti je bilo potpuno nakaradno, osim prvog koji je imenovan na predviđen način“, naveo je Dodik i podsjetio da je pitanje viskog predstavnika regulisano Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma.

Dodik je poručio da Republika Srpska ne planira secesiju, ali da će se BiH sama mirno raspasti.

„Nametanje visokog predstavnika smatramo korakom bliže mirnom razlazu BiH i BiH će, nažalost, imati epilog mirnog razlaza“, rekao je Dodik.

Dejton je dao šansu BiH. Odustajanje od Dejtona praktično znači odustajanje od BiH. Dodik je spomenuo mirni razlaz, ali kada do njega dođe to neće biti srpski nego bošnjački izbor.

Izvor: Bilten broj 136, Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji