POLITIKA | 24.08.2025.g. – Razgovor nedelje: Aleksandar Vranješ, ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji
Republika Srpska je odlučila da se protiv tiranije bori demokratijom. Kristijan Šmit je srušio ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a kroz montažu političkog procesa predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, pokušao je da poništi i izbornu volju srpskog konstitutivnog naroda. S obzirom na to da je ovo politička borba i da su strani okupatori srušili vladavinu prava u BiH, neophodno je obratiti se građanima Republike Srpske – baš kao što propisuje Ustav RS, rekao je Aleksandar Vranješ, ambasador Bosne i Hercegovine u Republici Srbiji, u razgovoru za „Politiku”.
Na pitanje šta pretpostavlja da će biti politička svrha i cilj prvog referenduma u Republici Srpskoj, onog u kojem će građani reći šta misle o nametanju odluka i međunarodnoj superviziji, Vranješ za „Politiku” kaže da će srpski narod dobiti priliku da se izjasni 25. oktobra ove godine da li prihvata odluke neizabranog Šmita i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsednika Republike Srpske na bazi kojih mu se oduzima mandat. „Ako dobijemo očekivani odgovor ’ne’, to je ujedno kompas srpskoj političkoj eliti u kom pravcu dalje da idu, sve do prava na samoopredeljenje”, kaže Vranješ.
Poslednjih dana čuju su ocene da je BiH u najvećoj krizi od „Dejtona”. Predsedniku RS Miloradu Dodiku oduzet je mandat od strane Centralne izborne komisije (CIK) BiH nakon odluke Apelacionog veća Suda BiH koje ga je osudilo zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Kako vi vidite tu situaciju, posebno komentare izborne komisije u Sarajevu, ali i dela opozicije koji tvrdi da je Dodik „bivši predsednik”?
Pre svega, Milorad Dodik nije „bivši” nego aktuelni predsednik Republike Srpske u punom kapacitetu, što je pre dva dana potvrdila i Narodna skupština Republike Srpske. Ovo ističem jer vidim da se ovaj konstrukt „bivši” može čuti i u pojedinim medijima u Srbiji, pa skrećem pažnju da je u pitanju dezinformacija. Član 87. Ustava RS propisuje da predsedniku Republike Srpske prestaje mandat pre isteka vremena samo u slučaju ostavke ili opoziva. Nijedan niži pravni akt, pa makar to bila i sudska presuda, ne može derogirati ustavnu odredbu. To što Šmit nije konsultovao Ustav RS kada je protiv Dodika smišljao krivično delo „neizvršavanje odluka visokog predstavnika” kako bi ga politički eliminisao kroz meru „zabrane vršenja dužnosti”, njihov je problem, a ne Republike Srpske koja se drži svog Ustava. Član 88. Ustava kaže da je predsednik republike odgovoran građanima i oni ga mogu opozvati istim postupkom po kome su ga i izabrali. Pokušaj nametanja neustavnog modela smene predsednika postavljajući nelegalnog Šmita iznad ustava i zakona, doista je uvelo BiH u najvećoj krizu od njenog nastanka krajem 1995. godine, ali ne zahvaljujući Srpskoj koja brani svoj ustavni poredak. To što deo opozicije u ovoj krizi vidi šansu da se bolje pozicioniraju, pokazaće se za njih na kraju kao politički pogubno. I zaista, oni koji su najmanje glasova osvojili, danas najglasnije zagovaraju prihvatanje presude i vanredne izbore. Mislim da im je to kontraproduktivno, posebno jer taj strani faktor koji ih finansira neće imati snage da popravi krizu u BiH koja će tek da eskalira.
Gde vi kao diplomata vidite korene ove krize i ko zapravo snosi najveću odgovornost za njenu eskalaciju?
Važno je naglasiti da su za to odgovorni pre svega brojni međunarodni akteri koji već tri decenije na bazi sile prekrajaju dejtonsku BiH mimo procedura, a u poslednje četiri godine uveli su i tiraniju u ovu krhku državnu zajednicu. Postaviti volju neizabranog stranca iznad zakona i ustava, pa prema toj volji menjati zakone, suspendovati ustave, nametati finansiranja mimo budžeta, presuđivati demokratski izabranim predstavnicima srpskog naroda, nije ništa drugo nego tiranija. I bez obzira što su sve vreme favorizovali bošnjačku političku volju i pronalazili saradnike i izvođače prljavih poslova u bošnjačkoj političkoj eliti, ipak je najveća odgovornost na međunarodnim akterima. Oni su izgradili ovaj nedemokratski oblik vladanja s ciljem suzbijanje dejtonske autonomije Republike Srpske i volje srpskog naroda kroz zloupotrebu pravosuđa na nivou BiH. Zato je suprotstavljanje toj tiraniji njihovim mehanizmima za obespravljivanje srpskog konstitutivnog naroda i metodama za političko razaranje Srpske, najveća dužnost Srba u BiH. Iz tog razloga Narodna Skupština RS usvojila je zaključak kojim odbacuje svaki vid kolonijalne uprave u BiH. Mnogo je srpskih života utkano u temelje Srpske da bi sad neki nemački gaulajter i njegovi sponzori to sve razorili, i mi to imamo svakodnevno na umu.
Srpska najavljuje bojkot izbora, ali CIK BiH ima nameru da ih raspiše. Šta predviđate kao mogući ishod, to jest da li je moguće da se izbori održe i da formalno Srpska ima predsednika kog je većinski izabrao narod 2022. godine, a da u isto vreme CIK u nekom trenutku da mandat i predsedniku koji bi bio izabran na takvim izborima?
Narodna skupština RS usvojila je zaključke prema kojima se zahteva od svih političkih faktora, partija i pojedinaca da se ne prijavljuju na te eventualne prevremene izbore za predsednika Srpske. Takođe, ovim zaključcima se zahteva od svih organa vlasti, institucija, službenih i odgovornih lica u Republici Srpskoj da ne preduzimaju bilo kakve radnje vezano za eventualno provođenje takvih izbora. Drugim rečima izbori će biti zabranjeni i bojkotovani, neće se dozvoliti korišćenje javnih objekata za potrebe takvih izbora, a svaka aktivnost na provođenju takvih izbora predstavljaće krivično delo „nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa RS”. Tako da bilo koji državni službenik, predstavnik lokalne samouprave ili neko odgovorno lice koje bi se uključilo u saradnju sa CIK-om BiH oko provođenja prevremenih izbora bi bili krivično gonjeni u Republici Srpskoj. Ipak, neke opozicione partije su najavile učešće na izborima i bez obzira što će institucije Srpske prema svemu sudeći sprečiti da se izbori fizički održe, uvek postoji mogućnost da određen broj glasova stigne poštom. Ne sumnjam da bi bošnjačka dijaspora sa pravom glasa na taj način rado izabrala svog predsednika Republike Srpske i što je najluđe, u tom naumu su potpuno na istoj strani sa delom srpske opozicije.
I šta onda? Glasovi su stigli poštom, CIK će ih prebrojati i proglasiti novog predsednika RS. To će dovesti do dodatne eskalacije?
Pre svega tako izabran predsednik ne bi mogao da uđe u Skupštinu RS da položi zakletvu, niti u Palatu Republike da obavlja taj posao, mogao bi jedino da deluje kao neki lažni predsednik Republike Srpske u izgnanstvu na teritoriji FBiH. Naravno, Šmit i njegovi poslušnici u pravosuđu BiH očekuju upravo ovakav scenario i ne treba se iznenaditi da Tužilaštvo BiH počne vrlo brzo podizati brojne optužnice za napad na ustavni poredak BiH. Podsećam javnost u Srbiji da je Šmit izmenio mimo parlamentarne procedure i ovo krivično delo, tako da se napad na ustavni poredak može desiti i „na neki drugi protivpravan način”. Drugim rečima, sve što se dešava u Republici Srpskoj prema Šmitovim odredbama se može tumačiti kao napad na ustavni poredak BiH i mogle bi se očekivati stotine novih optužnica. Naravno, to bi ponovo stavilo u fokus agenciju Sipa od koje će se očekivati da sprovodi Šmitovu volju i njegove naloge izrečene kroz Tužilaštvo i Sud BiH. Međutim, da bi to sprovela Sipa će se morati direktno suprotstaviti MUP-u Republike Srpske, a pre par meseci smo videli kako su prošli kada su se našli u sličnoj koliziji. U svrhu samoodbrane, Srpska će imati na raspolaganju paletu mogućih odgovora na nove napade Šmitove tiranije, a ne bih se iznenadio da jedan od odbrambenih mehanizama bude i uvođenje vanrednog stanja kako bi se zaštitio ustavni poredak, institucije i građani RS. To onda dalje vodi u dodatnu eskalaciju, što je izgleda i Šmitov cilj.
Ako Srpska istraje na bojkotu održavanja prevremenih izbora, kako vidite dalji razvoj situacije – može li BiH uopšte funkcionisati bez saglasnosti jednog od entiteta?
Ova Šmitova tiranija i podrška koju mu pruža osovina Berlin-London-Brisel već su stvorili stanje u kojem se više teško može očekivati normalan način odlučivanja na nivou BiH. Bošnjaci su uvereni da je centralizacija BiH koju podstiče međunarodni faktor u stvari vetar u leđa za bošnjačku unitarizaciju. Hrvate su majorizovali i potpuno im je prirodno da je stigao red na obračun sa Republikom Srpskom čije predstavnike prvo treba preglasavati, a kasnije im suditi i na kraju ih privoditi. Više i ne pominju konsenzus kao conditio sine qua non za opstanak BiH. Prošle nedelje su dva bošnjačka člana Predsedništva BiH preglasali srpskog člana Željku Cvijanović, kako bi kroz amandmane na budžet BiH omogućili ministru odbrane Zukanu Helezu da nabavlja naoružanje u Turskoj za bošnjačke potrebe. Taj predlog budžeta će svakako biti oboren na Domu naroda, ali je dobar primer da javnost u Srbiji shvati koliko je ovo daleko otišlo. Zahvaljujući Šmitovoj tiraniji i krivom bošnjačkom utisku da su oni „vlasnici” BiH, došli smo do situacije da osovina Berlin-London-Brisel mirno gleda kako ministar Helez dogovora nabavku dronova i ostalog oružja u Turskoj, kako se islamski radikalizam razvija u BiH, kako se mimo srpskih predstavnika donose odluke, glasa za neke rezolucije u UN, itd. a nama drže lekcije kako Republika Srpska mora poštovati vladavinu prava i sudske presude. Ambasador Velike Britanije u Sarajevu je po završetku zasedanja Narodne skupštine u petak odmah tvitnuo da se presuda „nezavisnog” Suda BiH mora poštovati i da bi provođenje referenduma bilo protivzakonito podrivanje vladavine prava i ustavnog poretka BiH. Na njegovu i Šmitovu žalost, Republika Srpska je spremna da ide do kraja u odbrani svojih institucija, ustavne pozicije, suvereniteta i prava srpskog konstitutivnog naroda, pa makar se BiH raspala na paramparčad.
Odluke (ne)imenovanog visokog predstavnika Srpska ne priznaje već godinama, mnogima u svetu je prilično jasan nedostatak njegovog legitimiteta zbog nedostatka verifikacije u SB UN. Može li se onda smatrati legitimnim da se bilo koja presuda temelji na njihovom sprovođenju?
U svom mišljenju o napretku BiH na evropskom putu iz 2019. godine, Evropska komisija je zauzela stav da su takozvana bonska ovlašćenja nespojiva sa evropskom budućnošću BiH i da se mora zaustaviti njihova primena. Danas taj isti Brisel, kao i njihovi šefovi u Berlinu i Londonu aplaudiraju Šmitovoj tiraniji koja se bazira na tim diktatorskim ovlašćenjima. Kako onda da tražimo bilo kakvu argumentaciju, kad su oni sami pokazali nedoslednost u poštovanju vlastitih stavova. Svesno su okupirali pravosuđe u BiH i stavili ga u službu političkih obračuna sa Srpskom, a onda očekuju da se te odluke sprovode pod iluzijom o vladavini prava. Moje pitanje je samo kako to misle ostvariti odnosno nametnuti? Američku zaleđinu više nemaju, jer su SAD jasno stavile do znanja da se ubuduće neće mešati u unutrašnja pitanja drugih država niti se baviti bilo kakvih intervencionizmom, što indirektno podrazumeva i uključivanje NATO snaga. Dakle ostaje osovina Berlin-London-Brisel. Koliko god se iz naše perspektive oni činili velikim i moćnim, jasno je vidljivo da su prilično raštimovan orkestar. Naposletku bilo bi zanimljivo da čujemo britanskog ili nemačkog ambasadora u Sarajevu da li njihove države možda planiraju da pošalju svoje vojne trupe u BiH kako bi obezbedili poštovanje volje njihovih ambasadora i jednog gaulajtera.
Bošnjačka politička elita krije se iza tiranskog modela međunarodnih aktera
Vlasti u Sarajevu pozivaju na „poštovanje institucija BiH”, dok u RS govore o odbrani Ustava BiH i „Dejtona”. Čija je pravna interpretacija bliža izvornom sporazumu?
Ajmo poći od jedne drugačije perspektive. Da li postoji i jedno referendumsko pitanje iz ustavne nadležnosti entiteta Federacije BiH koje bi ujedinilo Bošnjake i Hrvate da izađu i zauzmu identičan stav? Ja sam ubeđen da takvo pitanje više ne postoji niti da bi se takav referendum mogao ikada održati. To što nazivate „vlastima u Sarajevu” nije u stanju da nametne svoje interpretacije niti na nivou FBiH, a kamoli Srpske. Zato se bošnjačka politička elita stalno i krije iza tiranskog modela kojeg su uspostavili međunarodni akteri da bi na bazi sile nametnuli svoju volju srpskom i hrvatskom konstitutivnom narodu. U tim svojim neostvarivim ambicijama, srušiće kompletnu državnu zajednicu i to izgleda na njen trideseti rođendan.