- Pojedine strane diplomate u BiH i Kristijan Šmit, koji pozira kao nekakav hibrid „kolonijalnog namjesnika“ i tipičnog despota, kontinuirano se i sa sve destruktivnijom tendencijom, miješaju u u unutrašnje demokratske procese i procese odlučivanja unutar BiH.
- Drugi strani akteri, kao što je Savjet za implementaciju mira, koji nije dio međunarodnog prava jer nije predviđen Dejtonskim sporazumom, i pojedinačne diplomate akreditovane u BiH, na sličan način su zadirali u unutrašnja pitanja i tako OHR-u pomagali u njihovim nezakonitim postupcima, a sada i Šmitu.
- Čak je i rezolucija o danu sjećanja na Srebrenicu koja se predlaže Generalnoj skupštini UN-a eklatantan primjer kako strano miješanje i nepoštovanje ustava BiH podrivaju mir i stabilnost. Nacrt rezolucije, čiji su autori pojedine zemlje i ambasador BiH pri UN Zlatko Lagumdžija, odražava potpuno nepoštovanje Ustava BiH i Predsjedništva BiH, koje je isključivo nadležno za formulisanje spoljne politike BiH
- O tom nacrtu rezolucije Predsjedništvo nije ni razgovaralo niti je usvojilo; štaviše, nema ni konsenzusa među našim narodima niti na bilo kom nivou vlasti o tekstu rezolucije, koji je namjerno uskraćen i skriven od javnosti. Većina vaših država zna da se ova aktivnost vodi u suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom, ali ste jednostavno odlučili da tu činjenicu ignorišete
- Bošnjački zvaničnici, poput ministra odbrane BiH Zukana Heleza i ministra bezbjednosti FBiH Rame Isaka, otvoreno prijete nasiljem i ratom. Među mnogobrojnim zapaljivim izjavama ministra Heleza, dvije su najopasnije: da stvara „rezervne“ vojne snage u BiH, i poziv da se u škole u BiH uvede „vojna obuka“. Ministar Isak je, s druge strane, izjavio da će „povesti 10 korpusa“ kada se Republika Srpska bude ukidala
REPUBLIKA Srpska ne krši Dejtonski sporazum niti međunarodno pravo. Naprotiv, zalaže se za striktno pridržavanje Ustava BiH, kao dijela ugovora, koji većinu nadležnosti ostavlja u rukama dva entiteta i svakom od tri konstitutivna naroda obezbjeđuje mehanizme zaštite njihovih prava, rekla je srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, u obraćanju Savjetu bezbjednosti UN.
U nastavku je dodatno ukazivala i naglašavala:
Poštovanje međunarodnog prava znači da visoki predstavnici moraju biti imenovani u skladu sa procedurama utvrđenim Aneksom 10. Dejtonskog sporazuma i djelovati u okviru propisanog mandata.
Srpska se zalaže za poštovanje našeg ustava i procedura koje on propisuje. Protivi se zloupotrebi i zaobilaženju naših institucija i odredbi Ustava kao što je, na primjer, to slučaj sa aktuelnom rezolucijom o danu sjećanja na Srebrenicu. Na pripremi ove rezolucije za glasanje na Generalnoj skupštini UN radi se bez ikakvih prethodnih konsultacija i odobrenja od strane relevantnih i nadležnih institucija BiH.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, djeluje kao kolektivni tripartitni šef države i u to tijelo sam izabrana iz Republike Srpske, jednog od dva entiteta koja čine Bosnu i Hercegovinu. Druga dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine biraju se iz drugog entiteta, Federacije BiH. To jasno pokazuje da Bosna i Hercegovina nije jedna izborna jedinica kada je u pitanju izbor zajedničkih institucija na nivou BiH. To takođe govori da je Ustav BiH, odnosno Aneks 4. Dejtonskog sporazuma, pažljivo koncipiran tako da uspostavi sistem sa dva entiteta sa visokim stepenom autonomije i tri konstitutivna naroda, kao i sa važnim mehanizmima podjele vlasti.
Ovi mehanizmi garantuju svim konstitutivnim narodima zaštitu od majorizacije i ravnopravno učešće u upravljanju zemljom.
I upravo je taj princip jednakosti glavni čuvar mira i stabilnosti u našoj zemlji, a ne represija, tutorstvo ili međunarodne intervencije, kako često pogrešno i nerazumno tvrde oni koji žele da opravdaju takav međunarodni intervencionizam i svoje kolonijalno ponašanje.
Ovdje bih željela da istaknem nekoliko kritičnih pitanja koja opterećuju Bosnu i Hercegovinu i koče njen napredak. Ali, dozvolite mi da prvo kažem nekoliko riječi o Republici Srpskoj i stavovima njenih institucija, koje mnogi često pogrešno prikazuju na prilično tendenciozan način, unutar i izvan BiH.
Republika Srpska ne krši vladavinu prava. Naprotiv, zalaže se za poštovanje našeg ustava i procedura koje on propisuje. Protivi se zloupotrebi i zaobilaženju naših institucija i odredbi Ustava kao što je, na primjer, to slučaj sa aktuelnom rezolucijom o danu sjećanja na Srebrenicu. Na pripremi ove rezolucije za glasanje na Generalnoj skupštini UN radi se bez ikakvih prethodnih konsultacija i odobrenja od strane relevantnih i nadležnih institucija BiH.
Republika Srpska ne podriva demokratiju. Naprotiv, Republika Srpska je postojana u stavu da samo naše demokratski izabrane institucije imaju pravo da donose zakone i da zakone ne mogu i ne smiju nametati neizabrani strani državljani.
Republika Srpska je opredijeljena za mir i stabilnost i želi da vidi BiH kao istinski demokratsku i suverenu državu sposobnu da promoviše unutrašnji dijalog u traženju uravnoteženih, u Ustavu utemeljenih rješenja koja bi odgovarala svima u BiH. Nažalost, izazovi sa kojima se suočavamo posljednjih godina prijete da ugroze ne samo Ustav BiH nego i bezbjednost i stabilnost zemlje, pa čak i cijelog regiona Zapadnog Balkana.
Ovim prijetnjama direktno doprinose oni koji Bosnu i Hercegovinu uporno drže u statusu kvazi-protektorata, gdje se zaobilaze vladavina prava i demokratsko upravljanje, a autokratske / kolonijalističke strane intervencije sprečavaju pomirenje među našim narodima – navela je ona.
Trenutno postoji nekoliko velikih izazova po mir i stabilnost u BiH, a većinu koriste, u raznim manipulacijama, i iniciraju strani i domaći politički akteri koji nastoje da „ponovo napišu“ Dejtonski sporazum, Ustav BiH, zakone BiH i međunarodno pravo.
Ove prijetnje po mir i stabilnost mogu se podijeliti u sljedeće kategorije:
1. uplitanje u unutrašnje političke i demokratske procese,
2. pribjegavanje prijetnjama silom / nasiljem
3. nepoštovanje vladavine prava i kršenje međunarodnog prava
4. miješanje u izbore i obespravljivanje birača.
U središtu svakog spora unutar BiH nalazi se fundamentalno sporno pitanje koje se tiče prirode zajedničke države. Prema Dejtonu, kao i istorijski, BiH mogla bi da funkcioniše samo kroz donošenje odluka konsenzusom, gdje bi svaki narod bio zaštićen od preglasavanja od strane predstavnika druga dva naroda. Nažalost, dok se srpski i hrvatski narod i njihovi izabrani predstavnici dosljedno bore za poštovanje Dejtonskog sporazuma, onako kako je napisan i potpisan, Bošnjaci i njihovi izabrani predstavnici zalažu se za unitarnu i centralizovanu državu – istakla je ona.
Bošnjački politički cilj centralizacije BiH često podržavaju i propagiraju strani akteri u BiH.
Nezakonitim odlukama i prisilom, kojima su uzastopni visoki predstavnici godinama pribjegavali, značajno je izmijenjena ustavna struktura BiH uspostavljena Dejtonskim sporazumom. U stvari, visoki predstavnici su se svojim postupcima uplitali u unutrašnje demokratske procese i dogovor izabranih i legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda i entiteta BiH.
Visoki predstavnici su uglavnom na strani bošnjačkih težnji za centralizovanom državom, kršili suštinske odredbe Dejtonskog sporazuma koje predviđaju zaštitu i ravnopravnost konstitutivnih naroda, čime su ugrožavali mir i bezbjednost u BiH.
Svaka suverena država i svi demokratski izabrani zvaničnici uživaju zaštitu od stranog zadiranja u unutrašnje stvari, prema Povelji Ujedinjenih nacija i brojnim međunarodnim ugovorima i propisima.
Nažalost, pojedine strane diplomate u BiH i Kristijan Šmit, koji pozira kao nekakav hibrid „kolonijalnog namjesnika“ i tipičnog despota, kontinuirano se i sa sve destruktivnijom tendencijom, miješaju u u unutrašnje demokratske procese i procese odlučivanja unutar BiH.