Sve o Srpskoj | 29.04.2025.g. – Tribina „Srpska se brani Ustavom“ – izlaganje Vladislava Jovanovića –
- Nastavlja se sistematska nasilnička i brutalna revizije Dejtonskog sporazuma. Sada se to vrši na dramatičan način. Baca se praktično rukavica u lice srpskom narodu i Republici Srpskoj i čeka da iz toga proizađe nešto što bi moglo da bude povod za još žešći udar i napad
- Važno je da Srpska sačuva svoj mir, da ne deluje prenagljeno, da ne naseda na provokacije – bilo verbalne, bilo političke ili psihološke – i da neprekidno insistira, škao što i čini, na integralnom poštovanju i primeni Dejtonskog sporazuma
- Sada bi hteli da ospore Republiku Srpsku kao takvu, a način da se to ostvari je eliminisanje njenih najviših političkih ličnosti. To je, na neki način, ratnički poklič koji dolazi iz Sarajeva, ili jednog dela Sarajeva, ali neće naići na odobravanje u međunarodnoj javnosti, pogotovo u njenom sadašnjem vrlo intenzivnom i aktivnom stalnom menjanju
- Donošenje novog Ustava Srpske je odbrambeni akt u skladu sa Dejtonskim sporazumom, a ne napad na status kvo u BiH, jer je taj status kvo uveliko nagrižen i izmenjen i zlopotrebljen na štetu Republike Srpske i srpskog naroda. Prema tome, ne bi se trebalo plašiti samog čina donošenja tog ustava, ali bi on morao neprekidno da bude u punom saglasju sa Dejtonskim sporazumom
Svom izlaganju dao sam naslov „Istovremenost i simultanost“ jer je to karakteristika svih događanja kod nas u Srpskom svetu, u regionu, u evropskom formatu i u svetskim odnosima.
Sticaj istovremenih događanja koja su često po sebi kontradiktorna, suprotna ili čak ugrožavajuća ili obećavajuća – oseća se na svakom delu našeg, kolonizovanog Srpskog sveta.
Svi se podjednako nalaze pod pritiskom i u iščekivanju i boljeg i goreg ukoliko bi razvoj događaja uzeo maha prema očekivanja onih koji ne misle dobro ni svetu, ni našem kontinetu, ni našem regionu.
Zato nije čudo što se istovremeno javlja širi problem i na samom Balkanu i u Istočnoj Evropi, što se to dešava i na Kosovu i Metohiji gde je pritisak na naš stradalni narod povećan do iznemoglosti i gde se sada sukobljavaju svetski dojučerašnji saveznici i čine se napore da se međunarodno pregovaranje prebaci sa multilateralizma na bilateralizam, pre svega između utvrđenih globalnih sila.
U međuvremenu se pojavilo i hitno, urgentno pitanje položaja našeg naroda u Republici Srpskoj i njenog položaja u izmenjenim okolnostima u toj državi posle jedne vrlo nasilničke i brutalne sistematske revizije Dejtonskog sporazuma koja traje sve do naših dana.
Sada se to vrši na jedan dramatičan način. Baca se praktično rukavica u lice srpskom narodu i Republici Srpskoj i čeka da iz toga proizađe nešto što bi moglo da bude povod za još žešći udar i napad.
Na sreću, nisu u pitanju samo događaji u Republici Srpskoj i BiH jer se u okolini i šire pojavljuju snage razuma koje sve te probleme, pa i ovaj u Bosni i Hercegovini, žele da vide da se rešava na jedan principijelniji i međunarodnom pravu upodobljeni način.
Zbog toga je za nas važno da Republika Srpska prvo sačuva svoj mir, da ne deluje prenagljeno, da ne naseda na provokacije – bilo verbalne, bilo političke ili psihološke – i da neprekidno insistira, što primećujemo da je već uveliko napor koji čini, na integralnom poštovanju i primeni Dejtonskog sporazuma.
To je za nas, Srbe u BiH i Srbiji, sine qua non postojanja.
Stoga ne smemo ni za jotu da popustimo pritiscima da se taj međunarodni mirovni sporazum degradira i sistematski potkopava. Taj proces potkopavanja traje, kao što vidimo, 25 ili više godina. Uveliko je to oštetilo Republiku Srpsku, a nimalo nije oštetilo drugi entitet, iako je i on bio osiromašen za isti broj kompetencija koje su oduzete Republici Srpskoj.
Međutim, pošto je Republika Srpska manji entitet i pošto se osjeća ugroženom od ambicije većinskog naroda da sam zavlada celom Bosnom i Hercegovinom, razumljivo je da se najvažniji, najaktuelniji i najosnovaniji otpor pruža upravo u Republici Srpskoj. Sada je i to napadnuto.
Napadnuto je pravno i političko biće Republike Srpske i srpskog naroda u njoj. Osporava se i njen sam nastanak.
Ustav, koji je donesen još u februaru 1992. godine, bio je samo odbrana od napada, od pokušaja većinskog preglasavanja jednog od tri konstitutivna naroda. I to je, znači, bila nužna odbrana koja je i dalje osnova postojanja Republike Srpske.
Sada bi hteli da ospore Republiku Srpsku kao takvu, a način da se to ostvari je eliminisanje najviših političkih ličnosti u Republici Srpskoj koje su izabrane demokratskom voljom naroda.
To je, na neki način, ratnički poklič koji dolazi iz Sarajeva, ili jednog dela Sarajeva, iako nema nade da će taj poklič naići na odobravanje u međunarodnoj javnosti, pogotovo u njenom sadašnjem vrlo intenzivnom i aktivnom stalnom menjanju.
Ovo što Republika Srpska namerava da učini – da izglasa novi Ustav koji će biti potpuno saglasan sa Dejtonskim sporazumom i koji će biti u kontinuitetu sa Ustavom koji je usvojen kao nužda u situaciji u kojoj se srpski narod našao januara 1992. godine – taj Ustav treba da bude ne samo osnova nego i posticaj, pravni i politički za reoživljavanje Dejtonskog sporazuma u svim njegovim komponentama. Jer, on je sam po sebi u procesu nestajanja.
A to tiho nestajanje bez alarmiranja svetske javnosti direktno ugrožava opstanak srpskog naroda kao celine i njegovog identiteta sa priznatom međunarodnom državnošću.
Donošenje novog Ustava je odbrambeni akt u skladu sa Dejtonskim sporazumom, a ne napad na status kvo u Bosni i Hercegovini, jer taj status kvo je uveliko nagrižen i izmenjen i zlopotrebljen na štetu Republike Srpske i srpskog naroda.
Prema tome, ne bi se trebalo plašiti samog čina donošenja tog ustava, ali bi on morao neprekidno da bude u punom saglasju sa Dejtonskim sporazumom i sa potrebom da se srpski narod oslobodi stega u koje je došao zbog sistematskog odlivanja osnovnih nadležnosti ka centralnim organima koji tada nisu ni postojali.
Tek treba da se uspostavi pokrivanje niza nadležnosti odvezetih od entiteta. To ima puno opravdanje i neophodnost i apsolutno je ispravno da bude preduzeto.
S druge strane, dobro je što je u toku dinamična promena situacije oko BiH i u svetu, jer to ide na ruku većem razumevanju za poštovanje Dejtonskog sporazuma, kao i većem razumevanju prava naroda na mirni i demokratski razvoj.
Mi u BiH imamo narod koji je izabrao na demokratskim izvorima svoje rukovodstvo. Niko sem tog naroda nema pravo, niti sme da ga skida s vlasti. Pogotovo ne izvrnutim sudskim putem, jer nije na sudovima da smenjuju ljude kojima je poklonjena vera naroda, nego da sudi po onome što pripada sudu, a ne da se sud ubacuje u politiku i da na taj način razara inače vrlo nežno i vrlo teško očuvljivo tkivo BiH.
Svi moraju da budu podjednako angažovani u čuvanju osetljivih međusobnih odnosa kako bi mogli povremeno da ozdravljuju i očvršćuju u interesu svih.
(Tribina je održana u organizaciji portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ uz podršku Predstavništva RS u Srbiji)