Sve o Srpskoj |12. septembar 2024. godine –

SRPSКIM ZEMLJAMA SU POTREBNE JASNA VIZIJA, REALNE PROCJENE I NAROČITO – ODLUČNOST

• Mediji bliski Americi u Beogradu su tvrdili da je posjeta šefa CIA, Vilijama Bernsa Srbiji, imala za cilj da upozori na ono što radi Banja Luka. Ti mediji tvrde i da je novi šef BIA Vladimir Orlić bio nedavno tajno u Vašingtonu. I u tim krugovima se Bernsova posjeta tumači i kao neka vrsta „disciplinovanja svih mogućih aktera“
• Berns je bio samo u srpskim zemljama. Njagova poseta je iznad svega političkog karaktera. On, u prevodu CIA i njena mreža, umjesto političkih lidera Amerike sprovode američku politiku u srpskim zemljama
• Bernsova posjeta je znak da Amerika nastoji da pošalje poruku da su srpske zemlje „njen zabran“, njeno „vlasništvo“. Sama posjeta nema nikakve veze sa obavještajnim radom ili saradnjom, šta je on mogao da sazna šta već nije znao. A u toj novoj geopolitičkoj trgovini Evropa neće imati bilo kakvog uticaja
• Кada je tokom bombardovanja Srbije 1999. godine došlo do prekida diplomatskih odnosa Beograda i Vašingtona, srpski bezbjednjaci su ušli u Američku ambasadu i otkrili tajnu liniju prisluškivanja američkih ambasadora koja je vodila do kancelarije predstavnika CIA. Vladalo je nepovjerenje. Možda još uvijek vlada

Piše: Siniša LJEPOJEVIĆ

LAŽI i manipulacije javnim mnjenjem su, prije svega na Zapadu, postale osnova politike a obavještajne službe su tradicionalno najveće i najvještije fabrike laži pa se na njih političari i izabrani predstavnici naroda sve više oslanjaju pa stvarna vlast praktično postepeno prelazi u njihove ruke.

Vlasti svoje političke praznine i istorijske grijehe pokušavaju da sakriju iza „saznanja“ obavještajnih službi a u novije vrijeme obavještajci, čiji je posao po definiciji tajni, javno odlaze u političke misije.

Jedna od uvjerljivih ilustracija tog neobičnog procesa je i nedavna posjeta direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijema Bernsa Sarajevu, Beogradu i Prištini. I svi mediji su preuzimali američku propagandu formulu kako je on došao u „iznenadnu posetu“.

Šta to znači „iznenadnu“?

Naravno, time se daje dramatičan značaj dolasku prvog američkog obavještajca ali zašto se preuzima ta manipualtivna formulacija?

Ako neko dolazi „iznenadno“ – da li to znači da je on redovan posetilac a onda je nešto hitno? Ili je to manipulacija koju i većina srpskih medija dosljedno slijedi.

Posjeta Sarajevu je u tamošnjim medijima dobila veliki publicitet a prema objavljenom – Berns je sa političkim liderima Sarajeva i članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine razgovarao i o pitanjima državne imovine, mada nije uobičajeno da službenik vlade razgovara sa izabranim predstavnicima naroda.

Jedan američki zvaničnik je medijima izdvojio i da je, kako je rekao, „razgovarano o zabrinjavajućoj secesionističkoj retorici i djelovanju predsednika Republike Srpske Milorada Dodika i Vlade Republike Srpske“.

Posebno je zanimljivo da se sastao i sa ministrom spoljnih poslova BiH Elmedinom Кonakovićem koji je poznat po svojim vezama sa islamskim ekstremistima, ali i kriminalnim krugovima u Sarajevu.

Sličan publicitet je dobila i Bernsova posjeta Prištini.

Ali, kada je došao u Beograd nije bilo tolikog publiciteta. Sem vijesti o dolasku, koja je u stvari prenesena iz drugih, američkih medija, nije bilo ništa o njegovom boravku u Beogradu. Pored vlasti Srbije, izgleda da i Amerikanci imaju nešto da sakriju.

Mediji bliski Americi u Beogradu su tvrdili da je posjeta Srbiji imala za cilj da upozori na ono što radi Banja Luka. Ti mediji tvrde i da je novi šef BIA Vladimir Orlić bio nedavno tajno u Vašingtonu. Priznaje se, međutim, da Balkan kao takav nije Americi prioritet ali da Vašingtonu nije potrebna nova eskalacija problema u tom regionu.

I u tim krugovima se Bernsova posjeta tumači i kao neka vrsta „disciplinovanja svih mogućih aktera“.

Drugim rečima, jasno je da je Bernsova poseta iznad svega političkog karaktera i da on, u prevodu CIA i njena mreža, umjesto političkih lidera Amerike sprovode američku politiku u srpskim zemljama.

Berns je bio samo u srpskim zemljama. Iako je neuobičajeno da direktor bilo koje, pa i američke obavještajne službe, dolazi u posjetu drugim zemljama a kamoli da se ta posjeta objavi u novinama a ako je posjeta i bilo – nisu bile objavljivane.

Neki od onih u Beogradu, koji su bliski Američkoj ambasadi, ističu da je Berns došao da popuni praznine nastale zbog toga što nova vlast Evropske unije još nije formirana.

Ima i onih koji podsjećaju da direktori CIA obično dolaze da saopšte saveznicima neprijatne vijesti, kao u Avganistanu, Iraku ili Ukrajini.

Svjedočanstvo o političkoj upotrebi obavještajnih službi je i u britanskim medijima objavljeni zajednički tekst direktora CIA Bernsa i britanske obavještajne službe poznatije kao MI6 Ričarda Mura. Pod naslovom „Obavještajno partnerstvo pomaže SAD i Velikoj Britaniji da ostanu korak ispred u neizvesnom vremenu“.

To je politički a ne obavještajni tekst koji slijedi aktuelnu politiku njihovih zemalja pa tako za probleme u svijetu okrivljuju Rusiju i njenog predsjednika Vladimira Putina zatim Кinu, pa i Islamsku državu koju su upravo kreirale njihove vlade i službe kojima rukovode.

Zanimljivo je da oni pišu o partnerstvu Amerike i Britanije koje je, kako kažu, „u srcu posebnog odnosa naših zemalja. Nemamo više pouzdanih ili cijenjenih saveznika“.

To je politička kvalifikacija i posao vlada a ne obavještajaca.

Oni izdvajaju Rusiju i rat u Ukrajini i poručuju da je održavanje njihovog kursa „važnije nego ikad“ i poručuju da ruski predsednik Vladimir Putin „neće moći da ugasi suverenitet i nezavisnost Ukrajine“.

„Nastavićemo da pomažemo našim hrabrim, odlučnim ukrajinskim obavještajnim partnerima. Ponosni smo što to činimo i divimo se otpornosti, inovativnosti i elanu Ukrajine“, poručuju Berns i Mur.

Ali, ipak, za CIA i MI6 uspon Кine je, napominju, glavni obaveštajni i geopolitički izazov 21. veka.

Čist politički tekst.

U stvari, oni pokušavaju da ohrabre javnost kako, eto, nisu samo političari nego i obavještajne službe rade ono što i političari.

Pokušaj prikrivanja poraza.

Politizacija obavještajnih službi na Zapadu je počela serijom laži u pravdanju agresije na Srbiju 1999. i Irak 2003. godine i taj proces je sada nezaustavljiv. I same biografije, Amerikanca Bernsa i Britanca Mura o tome svedoče.

Berns i Mur su bili diplomate a sada obavještajci a do prije dvadesetak godina, na primjer, u Britaniji se nije ni znalo ko je direktor MI6, a bio je, po pravilu, iz same službe.

Imenovanje Bernsa i Mura je dovelo i do kompromitovanja diplomatske službe jer se sada sumnja da su sve diplomate u stvari obavještajci.

A nije bilo tako, naprotiv, bilo je netrpeljivosti i nepoverenja što je na kraju donelo koristi onima koji donose odluke jer su imali različite izvore informacija o istim događajima. Posebno je to bilo u američkim ambasadama. Na primjer, kada je tokom bombardovanja Srbije 1999. godine došlo do prekida diplomatskih odnosa Beograda i Vašingtona srpski bezbjednjaci su ušli u Američku ambasadu i otkrili tajnu liniju prisluškivanja američkih ambasadora koja je vodila do kancelarije predstavnika CIA. Vladalo je nepovjerenje.

Možda još uvijek vlada jer dolazak Vilijema Bernsa je i znak da Američka ambasada nije dovoljna za ostvarenje američkih interesa. U tom svjetlu, to je poniženje za američku diplomatiju.

Centri moći na Zapadu su se okrenuli upotrebi obavještajnih službi jer je jasno da političarima narod više ne vjeruje pa se sada guraju obavještajci jer mit o obavještajnim službama je još uvijek prisutan. Ali, zbog toga i one gube bilo kakav autoritet. Naravno, najvažnija je lokalna mreža saradnika pa se dolascima šefova obavještajnih službi, kao što je Bernsov dolazak, nastoji ta mreža ohrabriti.

Nova javna uloga tajnih obavještajnih službi na neki način odgovara i samim obavještajcima. Jer, oni relativno rano odlaze u penziju pa im političke i veze sa centrima moći, kao i zasluge, obezbjeđuju kasnija unosna zaposlenja. Prije svega u velikim multinacionalnim kompanijama.

I, šta bi to iskustvo moglo da pokaže srpskim zemljama?

Prije svega da na Zapadu nema novih ideja i da je sada glavna politika da se, po svaku cijenu makar i obavještajnim službama, prostor srpskih zemalja zadrži kao ulog u budućoj, kada joj dođe vrijeme, geopolitičkoj trgovini. Bernsova posjeta je znak da Amerika nastoji da pošalje poruku da su srpske zemlje „njen zabran“, njeno „vlasništvo“. Njagova posjeta nema nikakve veze sa obavještajnim radom ili saradnjom, šta je on mogao da sazna šta već nije znao. A u toj novoj geopolitičkoj trgovini Evropa neće imati bilo kakvog uticaja.

U takvom ambijentu, ne bi se smejlo smetnuti sa uma, da će i dalje laži biti osnovni politički instrument i Amerike i Zapada jer drugih argumenata u srpskim zemljama i nemaju.

Proces prenošenja spoljne politike na obavještajne službe od zapadnih diplomata pravi samo saradnike tih službi i njihove riječi prije svega imaju tu funkciju. Radi se, dakle, o specijalnim operacijama a ne o političkom konceptu ili viziji. I vlast na Zapadu nije više na staroj adresi.

Ne bi trebalo imati bilo kakvih iluzija. To se neće promijeniti. I zato samo jasna vizija, odlučnost i realne procjene mogu da obezbijede srpske zemlje.

Iznad svega, odlučnost.