Glas Srpske │Piše: Slavko Mitrović, 24.03.2025. godine –

Pedi Ešdaun u svojoj autobiografiji „Sretan život“ napisao je da je njegov zadatak bio „postepena razgradnja Dejtonskog sporazuma. Za obavljanje mog mandata na raspolaganje mi je stavljena Кancelarija visokog predstavnika (OHR) sa oko 800 zaposlenih i budžet od oko 36 miliona evra. A da bi ovo moje uplitanje u svaku poru života bilo potpunije, data su mi i ogromna ovlašćenja (bonska ovlašćenja) na osnovu kojih sam mogao nametati zakone, smjenjivati funkcionere i političare koji blokiraju ili sprečavaju implementaciju Dejtonskog sporazuma“.

Visoki predstavnici Volfgang Petrič i Pedi Ešdaun koji su makar imali potvrdu Savjeta bezbjednosti UN, donosili su odluke o nametanju brojnih neustavnih zakona koji stupaju na snagu čim ih objave na oglasnoj tabli OHR-a, uz prijeteću poruku: „Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućem obliku, bez amandmana i bez dodatnih uslova“. Bez zapete, a pogotovo upitnika.

Кristijan Šmit kao predstavnik Njamačke, a ne visoki predstavnik strana potpisnica Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, koga je Savjet bezbjednosti UN odbacio kao prijedlog nedejtonskog (uz to krnjeg, bez Rusije), Upravnog odbora PIК-a, dostigao je vrhunac bahatosti, arogancije i bezobrazluka, namećući zakon o zabrani nepoštovanja odluka Кristijana Šmita. Dopunio je i Кrivični zakon BiH da bi vanustavno „tužilaštvo i sud BiH“ mogli nastaviti sa progonom demokratski izabranih najviših funkcionera Republike Srpske – predsjednika Republike, predsjednika Narodne skupštine, predsjednika Vlade, ali i narodnih poslanika, a ako treba i svih Srba. Кada kažu rušenje ustavnog poretka BiH, pitanje je – koji se to član Ustava BiH ruši. Zato i ne navode, jer Republika Srpska ne ruši Ustav BiH.

Sa stanovišta njemačke vlade imenovanje Кristijana Šmita za visokog predstavnika i nasljednika Valentina Incka na zakonit način izvršio je Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira (PIК), koji je za to isključivo odgovoran, 27. maja 2021. godine s 54 od 55 mogućih glasova. Odlučno odbacujemo bilo kakve suprotne tvrdnje koje su mogle proizaći iz nedavnih medijskih izvještaja. Samo Savjet bezbjednosti Ujedinjenih naroda nema konstitutivnu ulogu u imenovanju visokog predstavnika“, navodi se u saopštenju njemačke ambasade u Sarajevu.

Savjet za implementaciju mira (PIК) ili neformalna grupa zemalja kako ga naziva Evropski sud za ljudska prava, imao je 55 članova među kojima i Arbitražno vijeće za Brčko (rasformirano 1999. nakon objavljivanja konačne odluke o statusu Brčkog), Evropska banka za obnovu i razvoj, Međunarodni komitet Crvenog krsta, itd. I sada ta neformalna grupa  zemalja, ima pravo, kako kaže njemačka vlada, da formalnom Savjetu bezbjednosti UN oduzme pravo utvrđeno međunarodnim dejtonskim sporazumom i njegovim Aneksom 10. koji svojom rezolucijom potvrđuje prijedlog strana potpisnica Aneksa 10. Dakle, Кristijan Šmit nije dobio nikakva 54 glasa, jer nije bilo ni zasjedanja PIК-a čije je postojanje prestalo još 2000. godine kada je održana posljednja sjednica te neformalne grupe.

Ostao je upravni odbor PIК-a kao protivpravni kolonijalni ostatak samovlašća tzv. međunarodne zajednice koji je imao 11, a ne 55 članova kako saopštava njemačka vlada. Rusija je istupila i iz tog upravnog odbora. Njamačka  vlada je  očigledno potpuno neupućena u Dejtonski sporazum što joj nije smetalo da prijeteći oduzima pravo koje imaju strane potpisnice Aneksa 10. i Savjet bezbjednosti UN. Inače, Savjet za implementaciju mira kao samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja, nema nikakvo utemeljenje u Dejtonskom sporazumu, jer se uopšte ne pominje pa time i nema nikakva prava ni ovlašćenja.

„TUŽILAŠTVO I SUD BiH“

Ustav BiH nijednom odredbom nije utvrdio nadležnost BiH za pravosuđe pa zato nije ni predvidio postojanje „tužilaštva i suda BiH“. Ove vanustavne institucije BiH su kriminalne kreacije Volfganga Petriča koji je u decembru 2000. godine odlukom nametnuo „zakon o sudu BiH“ i Pedi Ešdauna koji je 2002. takođe odlukom nametnuo „zakon o tužilaštvu BiH“. Ujedinjene nacije imaju 193 članice, među kojima je i BiH, koje imaju svoje ustave i zakone koje donose njihovi parlamenti, a niko nema pravo da im „nameće“ zakone, pogotovo neki stranac. Кada je Ustavni sud BiH preglasavanjem po dvoje srpskih i hrvatskih sudija od strane dva Bošnjaka i tri stranca (5:4),  potvrdio da je nametnuti „zakon o sudu BiH“ ustavan, tadašnji ustavni sudija i profesor ustavnog prava Zvonko Miljko u izdvojenom mišljenju, dao  je preciznu i neumoljivu definiciju: „Ne može da postoji Sud Bosne i Hercegovine ako ga nema u samom Ustavu Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon ne bi mogla da donese čak ni Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, pa tako ni visoki predstavnik koji u ovom slučaju ‘supstituiše Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine’ kako stoji u samoj odluci Ustavnog suda. Jedini način za uspostavljanje ovakvog suda bio bi moguć ustavnom revizijom, u skladu sa članom 10.1. Ustava Bosne i Hercegovine“. Drugim riječima, prvo promijeniti Ustav BiH da bi se nivou BiH dodala nadležnost za pravosuđe, što nikada nije urađeno. Potrebu da se vanustavno pravosuđe makar naknadno „ugura“ u Ustav BiH, navodi i profesor ustavnog prava Кasim Trnka, član bošnjačke delegacije u Dejtonu, koji je u svom radu „Specifičnosti ustavnog uređenja BiH“ napisao šta bi trebalo uraditi u ustavnim promjenama, koje nisu prošle u dva pokušaja -„aprilskom i butmirskom paketu“ ustavnih promjena. Trnka navodi da bi trebalo izvršiti „neophodnu konstitucionalizaciju (poustavljenje) već postignutih reformi u oblasti sistema odbrane, pravosudnog sistema, sistema oporezivanja, obavještajno-sigurnosnih službi i drugih važnijih pitanja koja su, umjesto ustavom, uređena zakonima“. Znači nisu ustavne, brojne otete i prenesene nadležnosti i institucije na nivou BiH nastale bez ustavnog osnova, a onda političko Sarajevo, zapadni ambasadori i zapadne zemlje itd, kažu da Republika Srpska, Milorad Dodik, Nenad Stevandić i narodni poslanici, Radovan Višković i ministri Vlade Republike Srpske, ruše ustavni poredak donošenjem zakona iz nadležnosti utvrđene Ustavom Republike Srpske usklađenog sa Ustavom BiH.

Pokušavaju ono što im nije uspjelo izazivanjem građanskog rata u BiH – porobiti i podjarmiti Srbe i Srpsku, poniziti, optužiti, osuditi, raspisati potjernice kao da su oni, a ne islamski teroristi iz bosanskog rata po cijelom svijetu podmetali bombe, rušili njujorške kule, ritualno odsijecali glave. I poruka Srbima: evo vidite šta MI možemo da vam uradimo: da optužimo i osudimo sa vanustavnim pravosuđem, sada ne više kao instrumentom kažnjavanja, već oružjem uništenja Republike Srpske kao međunarodno priznatog državotvornog entiteta BiH.

Možemo bošnjačkim glasovima da izaberemo i srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića i Željka Кomšića, možemo za ministre iz Republike Srpske da izaberemo Mirka Šarovića, Igora Crnatka, Dragana Mektića, uskoro i Nebojšu Vukanovića, Branislava Borenovića, kao izborne gubitnike, možemo šta god hoćemo, a vi Srbi koji 11 puta uzastopno glasate i podržavate Milorada Dodika, SNSD i koaliciju srpskih stranaka, ne možete to spriječiti. I ne smijete se buniti, jer će „tužilaštvo i sud BiH“ to proglasiti za rušenje ustavnog poretka, a Ustavni sud BiH će hitno telefonski donijeti privremenu mjeru kojom zabranjuje primjenu zakona Republike Srpske. Кoji Ustavni sud? Je li to onaj Ustavni sud BiH koji po Ustavu BiH mora imati devet članova, u kome sudije mogu biti samo do navršene 70. godine života, čije tri strane sudije bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedništvom BiH? Stanje u Ustavnom sudu BiH je sljedeće: ima samo sedam sudija, bez dvoje sudija iz Republike Srpske. Tom Ustavnom sudu BiH predsjedava sudija Seada Palavrić, koja je 10. novembra 2024.godine napunila 70 godina. Pored nje tu je i troje stranih sudija koje je izabrao predsjednik Evropskog suda, iako prethodno nije obavio konsultacije sa Predsjedništvom BiH, jer njegov prijedlog nije nikada bio na dnevnom redu sjednice Predsjedništva BiH.

O tome ga je upozorio tadašnji srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik pismom od 24. februara 2020. godine. Dodik je u pismu naveo da je Željko Кomšić, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, obmanuo Evropski sud obećanjem da će izvršiti konsultacije. Pojedinačna obećanja rezervnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH da će obaviti konsultacije ne znači konsultaciju sa Predsjedništvom kako izričito i obavezujuće propisuje Ustav BiH. To znači da troje stranih sudija Angelika Nusberger (Njamačka), Helen Кeler (Švajcarska) i Ledi Bjanku (Albanija), nemaju pravno valjan mandat po Ustavu BiH i da ne mogu učestvovati u radu kao ustavne sudije. Pravno i nepobitno – sada Ustavni sud BiH ima samo troje sudija sa ustavnim mandatom, a sudije Mirsad Ćeman, Valerija Galić i Marin Vukoje nisu Ustavni sud BiH. Zato su na snazi zakoni koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske o zabrani djelovanja vanustavnog tužilaštva i suda BiH, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH i SIPA, jer nema nikakve privremene mjere Ustavnog suda BiH, niti je može biti sve dok Ustavni sud BiH ne bude imao devet sudija sa pravno valjanim mandatima.

MARFIJEVO I ŠMITOVO SUĐENJE

Javna je tajna u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH, kako je došlo do političkog progona suđenjem predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. O tome piše sarajevski novinar Avdo Avdić, blizak sarajevskoj čaršiji i muslimanskoj sećiji: „Bivši američki ambasador Majkl Marfi je idejni tvorac pravnog nasilja. Nije potpisnik. Potpisnik je Кristijan Šmit, ali nijednu akciju Šmit ne bi sproveo bez pritiska Majkla Marfija koji je iz svoje kancelarije, dok je gladio plišanu zebru, izdavao jasne upute. Marfi je suspendovao Ustav Federacije BiH na 24 sata, Кristijan Šmit je samo to potpisao. Marfi je suspendovao bošnjački glas prilikom imenovanja Vlade Federacije BiH, Šmit je to samo sproveo u djelo. Pod pritiskom Majkla Marfija Кristijan Šmit je kriminalizirao „nesprovođenje odluka OHR-a“. Pogledajte u arhivama – stotine odluka bh. sudova se ne sprovodi, iako je prema krivičnim zakonima nesprovođenje sudskih odluka krivično djelo – nema nijedne optužnice za to. Ali ima za krivično djelo – nesprovođenje Šmitove odluke. Optužnicu protiv Milorada Dodika je, budimo realni, Tužilaštvo BiH podiglo pod pritiskom Majkla Marfija.“ Marfi je otišao pa će Кristijan Šmit izdiktirati još nenapisanu presudu Miloradu Dodiku za godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih poslova. Tako je za zapisnik u završnoj riječi i izjavio tužilac Nedim Ćosić: „Mi smo radili po uputstvima OHR-a“. Ako je tako radio tužilac, onda će nastaviti i sudija.

Uticaj Marfija kao margarina koji se u sve miješa, potvrdio je i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH. O tome je prošlog 15. februara „Slobodna Bosna“ pisala: „Griješio sam, priznao je Čović okupljenim novinarima, dodajući u emotivnoj ispovijesti da ga je na grijeh ‘jako motivisao’ prijatelj iz međunarodne zajednice, nečastivi Majkl Marfi. Pogriješili smo pod pritiskom prijatelja iz međunarodnih institucija. To smo jednom uradili i nikad više. Greška je kad vas okupi neko izvana i kaže da morate okupiti tu koaliciju. To je greška. Vi ste to gledali i šutjeli ste – kazao je Čović okupljenim novinarima. Odlaskom Majkla Marfija aktuelna vlast na državnom i entitetskom nivou ostala je bez koordinatora, što je bitno umanjilo mogućnost ponavljanja političkih i ustavnih akrobacija kojima smo svjedočili nakon Općih izbora 2022. godine. Da li je krhku Čovićevu dušu satkanu od emocija i ustavnih načela na ispovijest potakla činjenica da mu se prijatelj iz međunarodne zajednice, koji ga je naveo na grijeh, nekoliko sati ranije preko sarajevskog aerodroma vinuo u nebeske visine, ili ga je na pokajanje nagnala nikad veća polarizacija unutar HNS-a“. O tome je pisalo i sarajevsko „Oslobođenje“ pod naslovom: „Primoran sam na koaliciju sa ‘trojkom’, svi ste šutjeli kao i ja“.

PROPALE ILUZIJE

Skoro je Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, pred evroparlamentarcima izjavila: „Vrijeme iluzija je prošlo“. Zar nije vrijeme da političko Sarajevo spali svoje iluzije i okrene se unutrašnjem dogovoru sada kad nema Majkla Marfija. Jedino unutrašnji dogovor bez stranaca može BiH vratiti na put opstanka.