Tribina „Proces protiv predsjednika Srpske kao kraj BiH“ – izlaganje Aleksandra Vranješa –

• Danas je potpuno jasno da par vodećih država kolektivnog Zapada drži BiH na okupu. Da nema tog faktora, davno bi se raspala… Sav svoj neuspjeh su objasnili nesposobnošću domaćih političkih elita i sabotažom od strane Milorada Dodika i Republike Srpske. To ih je učinilo dodatno nervoznim, pa su u ovim novim geopolitičkim okolnostima, vidno povećali pritiske u samoj BiH
• Količina upotrebljene sile u svrhu navodnog jačanja državnosti BiH je obrnuto proporcionalna šansi za opstanak državne zajednice. Kako se posljednjih mjeseci anglo-germanski pritisci pojačavaju dovodeći BiH u stanje slično okupaciji, možemo da izvedemo zaključak da je strani faktor time usmjerio BiH na put bez povratka
• Današnju poziciju kolektivnog Zapada slobodno možemo da nazovemo „hibridnom okupacijom“ Bosne i Hercegovine. Samo, sva sila koju imaju i manifestuju, svo ekonomsko i geopolitičko preimućstvo, sva medijska i propagandna nadmoć, svi upotrebljeni ”štapovi” i obećane ”šargarepe” posljednje tri decenije, nisu bili dovoljni da unitarizuju i etatizuju BiH
• Svaka akcija „hibridne okupacione uprave“ uspješno urušava državnost BiH. Odumiranje Bosne i Hercegovine je nepovratan proces kojeg uspješno sprovodi anglo-germanska koalicija u BiH uz manje ili više svjesnosti šta čine. I taj proces više ništa ne može da zaustavi – ni suđenje srpskom predsjedniku, ni sankcije srpskom rukovodstvu, ni antisrpske rezuolucije

Od upotrebe „tomahavk“ raketa i osiromašenog uranijuma, preko simulacija suđenja po političkim sudovima, pa do posljednjih sankcija – kolektivni Zapad je demonstrirao da je spreman da koristi različite forme pritiska kako bi Bosnu i Hercegovinu održali u životu i ostvarili utopistički plan izgradnje države po svaku cijenu.

Ovaj pokušaj konvertovanja protektorata u funkcionalnu unitarnu državu kojeg Mirjana Kasapović naziva još i ”bošnjakizacijom Bosne”, nije uspio da se ostvari ni nakon 28 godina postojanja dejtonske BiH. Upravo suprotno, intervencije i akcije kolektivnog Zapada u BiH samo su dodatno oslabile temelje državne zajednice.

Danas je potpuno jasno da par vodećih država kolektivnog Zapada drži BiH na okupu. Da nema tog faktora, BiH bi se davno raspala.

Ali, ono što je zanimljivo, sva sila koju imaju i manifestuju, svo ekonomsko i geopolitičko preimućstvo, sva medijska i propagandna nadmoć, svi upotrebljeni ”štapovi” i obećane ”šargarepe” posljednje tri decenije, nisu bili dovoljni da unitarizuju i etatizuju BiH. Drugim riječima imaju moć da kažnjavaju, ali koja nije dovoljna da BiH pretvori u državu prema njihovim mjerilima. Time su stvorili paradoksalnu situaciju da količina upotrebljene sile u svrhu navodnog jačanja državnosti BiH je obrnuto proporcionalna šansi za opstanak državne zajednice. Kako se posljednjih mjeseci anglo-germanski pritisci pojačavaju dovodeći BiH u stanje slično okupaciji, možemo da izvedemo zaključak da je strani faktor time usmjerio BiH na put bez povratka.

Pokušajmo, dakle, posmatrati Bosnu i Hercegovinu danas iz jedne drugačije perspektive.

Imamo snažan uticaj kolektivnog Zapada koji BiH doslovno tretira kao svoju koloniju, ali koju nisu uspjeli da silom i novcem razviju dalje od današnjeg krhkog državolikog protektorata. Njihova sila se u tom procesu pokazala kao jalova. Međutim, to ne znači da je kolektivni Zapad uvidio da su svojom pogrešnom politikom doveli BiH do granice raspada.

Naprotiv, njihovo zamrzavanje pa upravljanje konfliktom, političko favorizovanje jedne etničke grupe na štetu druga dva naroda, pokušaji „cementiranja“ njima odgovarajućih narativa, sankcionisanja, kažnjavanja, negiranja građanskih prava, upotreba fizičke sile, hapšenja, suđenja, nametanja zakona, unižavanja demokratskih procedura itd, oni smatraju i danas nužnošću u procesu izgradnje države.

Sav neuspjeh su objasnili nesposobnošću domaćih političkih elita i sabotažom od strane Milorada Dodika i Republike Srpske. To ih je učinilo dodatno nervoznim, pa su u ovim novim geopolitičkim okolnostima, vidno povećali pritiske u samoj BiH.

Bez obzira što za to nemaju mandat, niti ih je ko ovlastio da sve ove godine bilo šta nameću i kontrolišu, svjedočimo da su posljednjih mjeseci značajno povećali svoje aktivnosti pa možemo slobodno da današnju poziciju kolektivnog Zapada nazovemo „hibridnom okupacijom“ Bosne i Hercegovine.

U pitanju je stanje okupacije nekonvencionalnim sredstvima poput sankcija, ekonomskih mjera, propagande, lažnih vijesti, sajber operacija, prisustva stranih vojnih i obavještajnih jedinica bez saglasnosti BiH, upravljanja i finansiranja pogodnih medija, uticanja na moral stanovništva, itd.

Sve se odvija pod palicom lažnog i nelegalnog visokog predstavnika koji se nalazi na čelu „hibridne okupacione uprave“, a koji naređenja dobija konkretno iz američke, njemačke i britanske ambasade u Sarajevu. Dakle anglo-germanski „trijumvirat“ upravlja Bosnom i Hercegovinom, a izvršni organ „hibridne okupacione uprave“ je lažni visoki predstavnik.

Ostatak kolektivnog Zapada prati njihove politike, javno ih podržava, ali ne učestvuju direktno u donošenju odluka i kreiranju planova. Tako ćemo čuti u Sarajevu da će mnoge zapadne države glasati za potencijalnu rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, ali da smatraju da je potpuno nepotrebno otvarati tu temu danas, da je izabrano pogrešno vrijeme i da će ta rezolucija dovesti do novih problema u BiH.

Vidljivo je dakle da postoji određena podjela kod kolektivnog Zapada kada je riječ o BiH, ali nedovoljno značajna da bi to otežavalo njihove međusobne odnose. Odnosno, neće se ni jedna članica kolektivnog Zapada u BiH suprostaviti nekim agresivnim ili nedemokratskim mjerama od strane „hibridne okupacione uprave“ da ne bi ugrozili vlastite bilateralane odnose sa anglo-germanskom koalicijom.

I u suprotnom pravcu vidljivo je da „trijumvirat“ ne dozvoljava drugim državama kolektivnog Zapada da igraju neku značajniju ulogu.

Kada je EU otvorila pristupne pregovore sa BiH o njenom članstvu, logično je bilo očekivati da će „hibridna okupaciona uprava“ prepustiti Briselu superviziju nad svim budućim reformama na putu ka EU. Naprotiv, Šmit je po direktivi izvršio nametanje Izbornog zakona BiH samo par dana nakon otvaranja pregovora. Time su stavili do znanja, da se zakoni BiH kreiraju pod nadzorom „hibridne okupacione uprave“, a ne u dogovoru sa Briselom. EU je po prvi put negodovala na ovo nametanje.

Portparol Evropske komisije Peter Stano je izjavio da je „međunarodna supervizcija nespojiva sa evropskom budućnošću BiH“ i dodao da bi Šmitova „izvršna ovlašćenja trabalo koristiti samo kao posljednju mjeru protiv nepopravljivih nezakonitih akata“.

Rekacija „trijumvirata“ je bila takva da su prvo šefu Delegacije EU u BiH ambasadoru Johanu Zatleru zatvorili vrata po Sarajevu, a zatim je dobio premještaj u Podgoricu. Drugim riječima, šta Brisel ima negodovati na nametanja nelegalnog Šmita i na akcije „hibridne okupacione uprave“ u BiH.

S druge strane, pitanje iz Brisela da li Šmitove metode imaju kakav pozitivan ishod kada je riječ o razvoju i stabilnosti BiH je potpuno izostalo.

Naravno da bi odgovor bio negativan i da Šmit kao prvenstveno izaslanik njemačke vlade u BiH i nije dobio mandat da podstiče unutrašnji dijalog na temu evropskih reformi u BiH, nego da bude izvršilac zadataka „hibridne okupacione uprave“ čija agenda nije nužno u saglasnosti sa EU putem.

A da istorija u našem slučaju nije samo ciklična, nego je i cinična, govori primjer da jedan neizabrani Nijemac danas u BiH igra ulogu „hibridnog okupatora“, dok njegova država danas „pere“ svoju genocidnu prošlost, prišivajući tu karakteristiku srpskom narodu kojeg su pokušali istrijebiti. Sve sa ciljem političkog slamanja Srba i Republike Srpske, kako bi konačno njihova najveća prepreka u procesu izgradnje države i unitarizacije BiH bila smaknuta.

Međutim to nisu uspjeli da učine posljednje tri decenije, neće uspjeti ni danas koliko god agresivni bili i koliko god rezolucija „progurali“. Ali, jedno je sigurno, svaka akcija „hibridne okupacione uprave“ uspješno urušava državnost BiH. Odumiranje Bosne i Hercegovine je nepovratan proces kojeg uspješno sprovodi anglo-germanska koalicija u BiH uz manje ili više svjesnosti šta čine. I taj proces više ništa ne može da zaustavi – ni suđenje srpskom predsjedniku, ni sankcije srpskom rukovodstvu, ni antisrpske rezuolucije.

(Tribina je održana 17. aprila 2024. u Beogradu – u Pres-centru UNS – u organizaciji portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“, uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji)