U Beogradu je danas održana promociji spomenice „80 godina ćutanja – ustaški zločini na Rakovcu i u Jelovcima 1943-2023“ i istoimenog dokumentarnog filma u organizaciji Boračke organizacije Pale i uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.

Na promociji u Pres centru UNS-a o filmu i knjizi su govorili šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mlađen Cicović, predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Pale Jasna Lazarević Gavrilović, istoričar i koautor spomenice Lazar Škobo i režiser filma Boško Krljaš.

U okviru promocije prikazan je film o zločinu, u kojem je ustaška Crna legija pod komandom Franje Sudara od 11. do 16. novembra 1943. godine na najsvirepiji način likvidirala 325 srpskih civila sa Rakovca, iz Jelovaca i okolnih sela opštine Pale.

Govoreći o knjizi i filmu, koji su posvećeni žrtvama ustaškog pokolja u paljanskom kraju, kakav na tom području nije viđen nikada prije, a ni poslije toga, Cicović je istakao da je današnja promocija spomenice i dokumentarca o stradanju srpskih civila u opštini Pale u Drugom svjetskom ratu dostojan i dostojanstven način da se iskaže žal za mrtvima i poštovanje njihove žrtve.

Prema njegovom uvjerenju, ovo je pravi put i način da se šira javnost upozna sa zločinima na području opštine Pale, na Rakovcu i u Jelovcima, gdje su ustaše na monstruzan način 1943. godine za samo nekoliko dana ubile 325 civila, a među njima i 143 djece do 14 godina starosti.

„Potrudimo se da upoznamo svoju istoriju punu stradanja i odbrane. Ako je kao narod ne znamo i ako ne nađemo načina da je prenesemo na generacije koje će doći poslije nas, rizikujemo da se sve to i njima ponovi“, poručio je Cicović.

Gavrilovićeva je u ime paljanske boračke organizacije zahvalila opštini Pale na finansijskoj podršci u štampanju knjige i snimanju filma i Predstavništvu Republike Srpske u Srbiji u organizaciji današnje promocije u Beogradu.

Govoreći o osam decenija ćutanja o stravičnom zločinu, ona je ukazala da do prije dvije godine ni većina rođenih Paljana nije znala za postojanje spomenika žrtvama pokolja u Rakovcu, među kojima je i 40 djece do 14 godina starosti, koji su živi spaljeni.

„Zaboravom smo ubijali žrtve po drugi put, a kažu da je zaborav još veći zločin od onog koji je počinjen. Mi smo kao narod pretrpili genocid u NDH. Na to moramo stalno da ukazujemo zato što smo zaboravom ovih zločina dovedeni u situaciju da nam se ponovi i treće masovno stradanje u 20. vijeku. Ali, u odbrambeno-otadžbinskom ratu smo imali svoju Vojsku Republike Srpske, koja nas je odbranila, pa smo stradali u mnogo manjoj mjeri nego u ranijim ratovima“, istakla je Gavrilovićeva.

Škobo je objasnio da je osamdesetogodišnje ćutanje, koje je neshvatljivo, istraživanje o zločinu učinilo težim i složenijim.

„Živimo na takvom haotičnom prostoru gdje nerijetko dolazi do zatiranja dokumenata i istorijskih dokaza. Uz to, točak vremena čini svoje i bilo je vrlo teško naći svjedoke koji bi mogli da nam daju svjedočanstvo o nečemu što se desilo gotovo prije jednog vijeka. Zato smo mi sve ovo priredili ne u `pet do 12`, nego u `minut do 12`. Da ovo nismo uradili, ponovili bi grešku, koja nas je koštala ogromnog stradanja u 20. vijeku“, rekao je Škobo.

On je istakao da Srbi moraju da otkrivaju istinu o svojoj stradalničkoj prošlosti kako bi na njoj trasirali svoje djelovanje u budućnosti.

Krljaš, koji je režirao dokumentarni film o zločinu i ćutanju o pokolju nevinih civila, istakao je da je dokumentarac bio njegov dug prema njegovoj porodici, komšijama i svom kraju, budući da je rođen u Jelovcima.

Krljaš je objasnio da se njegov otac Branislav prvi upustio u istraživanje zločina i da je prije nekoliko godina otišao u crkvu u Mokrom da vidi da li ima podataka o tome.

„U crkvi je našao guslarsku pjesmu svog oca, mog đeda Boška, o zločinu u Jelovcima, koju je on zapisao i u crkvi ostavio1957. godine. Država tada nije dozvoljavala da se priča o tome, tako da je ta pjesma jedan od najvjerodostojnijih dokaza o ustaškom zločinu u Jelovcu 1943. godine. Moj đed je znao da to treba da odnese u crkvu i da je to sigurno mjesto, a za to nije znao ni moj otac, koji je nekih 60 godina kasnije otkrio tu pjesmu“, ispričao je Krljaš.

On je ocijenio da je u njegovom filmu možda i navažnija figura Grujo Lopatić, jedini živi svjedok jezivih ustaških zločina, koji ima autentično iskustvo, jer je gledao šta se dešava.

„Zanimljivo je da je on o tome što se dogodilo, a što je bilo užasno, govorio sa neke distance, stalno poručujći da se to desilo, ali da život ide dalje. Te generacije, koje su prošle pakao Drugog svjetskog rata, polazile su od toga da život mora da pobijedi, ma šta se desilo. Poenta ovog filma i jeste da se život obnavlja i da je nada neuništiva“, rekao je Krljaš.

Video snimak promocije možete pogledati OVDJE