Sve o Srpskoj | 12. juli 2024. godine –

DEKLARACIJA SABORA JE INSTITUCIONALIZOVALA ZAJEDNIČKE INTERESE SRPSKOG NARODA

• Iz američkih krugova se u medijima proturaju priče kako će Amerika poslati vojsku u Bosnu i Hercegovinu da sačuva mir. Pa onda kako će Amerikanci da pojačaju postojeću misiju EUFOR. Prvo, mir nije ugrožen. Drugo, koju vojsku? A treće, misija EUFOR je pod mandatom Savjeta bezbjednosti a ne Amerike
• Republika Srpska je objektivno u teškoj situaciji, ali se odlučno brani. Donijela je i set zakona, dakle legalnih sredstava, kako bi se zaštitila. Okolnosti su rijedak istorijski apsurd – nelegalna kolonijalna uprava želi da sruši legalno izabranu vlast
• Ambicija je zapadne kolonijalne vlasti u BiH da se oduzme zemljište Republici Srpskoj. I nije samo riječ o tome da bi time bila poništena Republika Srpska nego je pianje i kome bi sve i za ko zna kakve namjene kolonijalna vlast prepuštala zemljište na kojem žive Srbi. To bi bio neviđen zločin i kolosalna osveta ratnih gubitnika
• Ovo što se sada dešava je i zapadni rat protiv Rusije a preko leđa srpskog naroda i srpskih zemalja. U takvom i ambijentu tektonskih promjena odnosa u svijetu srpsko jedinstvo je neizbježna platforma odbrane. Ono je u istorijskom iskušenju, ali srpsko jedinstvo je jednostavno sudbina… Protiv sudbine, ipak, niko ne može

Srpski narod je u moderno doba, posljednjih 200 godina, prolazio kroz teška istorijska iskušenja koja je platio velikim žrtvama ali je uvijek bio na pravoj strani istorije. Nikada nije bio na njenoj gubitničkoj strani.

Osnovu te istorijske sudbine je činilo jedinstvo srpskog naroda iako je u toj istoriji živio u različitim državnim zajednicama.

Da li u današnje vrijeme postoji takvo srpsko jedinstvo? To je najosjetljivije pitanje o kojem skoro svako razmišlja ali ga glasno ne izgovara.

Nedavno je, treba da se podsjeti, na Svesrpskom saboru donesena Deklaracija o „zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ koja je u javnoj komunikaciji već nazvana „Deklaracija o srpskom jedinstvu“. To suštinski i jeste istorijski dokument bez obzira na sumnje da je u funkciji dnevnopolitičkih interesa.

Njegova suština je u institucionalizaciji zajedničkih interesa srpskog naroda i ta institucionalizacija ostaje i poslije onih za koje se sumnja da su njihovi dnevni interesi.

Skupština Republike Srpske je već usvojila taj dokument a očekuje se da to uskoro učine i poslanici Skupštine Srbije. U javnosti, uprkos nekim sumnjama, mahom inspirisanim ličnim animozitetama, postoji dovoljno velika podrška i razumijevanje tog dokumenta.

To je Deklaracija a kakva je realnost nasuprot nje?

U zapadnim diplomatskim krugovima je Deklaracija izazvala primjetnu pažnju uz obaveznu negativnu dimenziju. Ali, iako Zapad javno kaže jedno o toj deklaraciji, postoji sumnja da i nije baš toliko neraspoložen prema tom dokumentu i u njemu vidi svoju šansu. Treba poznavati kako Zapad funkcioniše.

Kao i u slučaju Dejtonskog sporazuma, i kasnije Kumanovskog, mogla bi se desiti silna zloupotreba i da se sve iskoristi kako bi se inspirisala instalacija neke vrste jednog čovjeka kao lidera svih Srba. Pa onda kroz to nastaviti hibridni rat prije svega prema Republici Srpskoj a sve pod izgovorom srpskog jedinstva.

Tu će se koristiti organska veza Srbije i Republike Srpske, jer Crna Gora je već slomljena, i svako ukazivanje na te zloupotrebe će se onda preko domaćih „stručnjaka“ medijski ocijenjivati kao narušavanje srpskog jedinstva. I, naravno, ugrožavanje takozvanog evropskog puta.

Deklaracija je, dakle, simbol instituciolnog jedinstva u ovome vremenu. Da bi, međutim, srpsko jedinstvo opstalo neophodna je i podrška prijateljskih i zemalja koje imaju dovoljno kapaciteta da ga slijede. Istorijski je to Rusija a u ovome vremenu i Kina. Ali, u realnosti to se dovoljno ne uvažava.

Američki ambasador u Srbiji, koji u realnosti predvodi i druge ambasadore u srpskim zemljama, Kristofer Hil, govoreći o vašingtonskom Samitu NATO saveza, ocijenio je da je veoma važna poruka to što je ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić prisustvovao večeri čiji je domaćin američki državni sekretar Entoni Blinken za zemlje članice NATO i partnere.

Hil je precizirao „da je Srbija nekoliko puta, uključujući i glasanje u UN, kao i pomoć Ukrajini na različite načine, pa i u njihovim energetskim projektima i pitanjima, u velikoj meri pokazala da se protivi onome što je Rusija uradila i čak osuđuje ono što je Rusija uradila. Tako da mislim da činjenica da je on (Đurić) na toj večeri govori o tome gde Srbija stoji“, rekao je Hil u nedavnom razgovoru sa novinarima u Američkoj ambasadi.

U prevodu, ambasador Hil tvrdi da je Srbija na strani Zapada i Amerike.

U to vreme londonski Fajnenšel tajms je objavio da Srbija preko trećih zemalja prodaje oružje Ukrajini, uglavnom municiju i to je indirektno tom listu potvrdio i predsjednik Srbije. Drugim riječima, Srbija prodaje oružje protiv Rusije, zemlje koja daje ključnu globalnu političku podršku Srbiji i koju podržava skoro 80 odsto njenih građana. Londonski list je potom objavio da Amerika nastoji da iskoristi aktuelni politički Beograd da Srbiju odvoji od Rusije.

Postoji sumnja da u tome što piše Fajnenšel tajms ima i neke istine jer je primjetno da je jedna televizija za koju se tvrdi da je bliska vlastima u Beogradu najednom krenula u agresivnu prozapadnu i pro-NATO propagandu. Zanimljivo je takođe da je Predsjednik Srbije bio na prijemu američkog ambasadora povodom Dana Amerike, ali prije toga nije došao na prijem u čast Dana Rusije…

Potom je uslijedila posjeta zamjenika ministra spoljnih poslova Rusije Aleksandra Gruška Beogradu. Mediji, koji su obično dobro informisani, objavili su da je Gruško poslije razgovora sa predsjednikom Srbije prekinuo posjetu i otkazao predviđeni program. Predsjednik Srbije je to potom demantovao, ali je primjetno da je za Rusiju samo rekao da Srbija sa njom ima „korektne odnose“. Korektno i prijateljsko nisu isto.

I opet u to vrijeme Narodna banka Srbije je blokirala račune regionalnoj televiziji Una zbog, kako je objavljeno, vlasničkih veza te televizije sa porodicom predsjednika Republike Srpske. Računi su blokirani zbog sankcija Amerike. To su, međutim, samo američke sankcije a ne Ujedinjenih nacija i Srbija nije obavezna da ih primjenjuje. Ali…

To su samo epizode, a možda i lutanja, ali ima i mnogo ozbiljnijih koraka u zapadnom hibridnom ratu. Jedan od najozbiljnijih je plan eksploatacije litijuma i u Srbiji i u Republici Srpskoj. Prema onome što je poznato, taj posao bi doveo do prave ekološke katastrofe i zagađenja voda i zemljišta. To je uništavanje srpskih zemalja kroz navodnu ekonomsku saradnju.

Očigledno je da je došlo do jedinstva korporativnog i političkog. Utisak je da su se, na žalost, i vlasti Srbije, izabrani predstavnici naroda, uključili u tu kampanju uništenja i postale na neki način advokati zloglasne kompanije Rio Tinto. I obavezno tu su i strani ambasadori.

Ambasador Velike Britanije u Srbiji je izjavio da je to dobro za Srbiju i da je Britanija zainteresovana za srpski litijum. Kakve veze ima Britanija sa tim?

Pa onda još veći apsurd. Oglasila se i ambasadorka Njemačke koja je podržala eksploataciju litijuma a njena zemlja, koja ima najveće litijumske rezerve u Evropi, zabranila je litijumsko rudarenje zbog opasnosti za okolinu.

I u velikoj mjeri bi i kroz tu prizmu trebalo gledati na ambiciju zapadne kolonijalne vlasti u Bosni i Hercegovini da se oduzme zemljište Republici Srpskoj. I nije samo riječ o tome da bi time bila poništena Republika Srpska nego i kome bi sve i za ko zna kakve namjene kolonijalna vlast prepuštala zemljište na kojem žive Srbi. To bi bio neviđen zločin i kolosalna osveta ratnih gubitnika.

I ne biraju se sredstva u hibridnom ratu i Zapad je sve nervozniji i počinje da se služi i najprizemnijim metodama.

Vlasti u Banja Luci su saopštile da jedan službenik Američke kancelarije, koja je dio Ambasade, obilazi banke, kompanije i poslovne ljude i prijeti im i zahtjeva da prekinu bilo kakve poslove sa vlastima Republike Srpske. Prijeti im i američkim sankcijama.

To je sad objavljeno ali to traje već neko vrijeme i mnoge banke, koje su u stranom vlasništvu, odbijaju poslove sa vladom i uskraćuju podršku poslovnim ljudima koji rade sa državnim kompanijama. Tako da je na neki način došlo da djelimične blokade vlasti Republike Srpske jer ona nema ni jednu državnu banku. Ali, konačno je povučen odlučan potez i pokrenuta je inicijativa da državna Razvojna investiciona banka Republike Srpske dobije ovlašćenja platnog prometa i držanja depozita.

I onda obavezna prijetnja ratom pa zapadna propaganda svakog dana zasipa javnost da Bosni i Hercegovini zbog Republike Srpske prijeti rat.

Ali, da li je mir zaista ugrožen i ko će da ratuje?

Iz američkih krugova se u medijima proturaju priče kako će Amerika poslati vojsku u Bosnu i Hercegovinu da sačuva mir. Pa onda kako će Amerikanci da pojačaju postojeću misiju EUFOR.

Prvo, mir nije ugrožen. Drugo, koju vojsku? I treće, misija EUFOR je pod mandatom Savjeta bezbjednosti a ne Amerike. Uz to, treba podsjetiti, u Deklaraciji NATO samita u Vašingtonu pitanje Zapadnog Balkana nije dobilo važno mjesto.

Širenje hibridnog rata protiv Republike Srpske je ipak znak velike nervoze Zapada koji svjedoči da planovi da se nelegalnim suđenjima izabranim predstavnicima srpskog naroda uruši Republika Srpska ne idu kako se očekivalo u kolonijalnoj upravi.

Republika Srpska je objektivno u teškoj situaciji, ali se odlučno brani. Donijela je i set zakona, dakle legalnih sredstava, kako bi se zaštitila. Okolnosti su rijedak istorijski apsurd – nelegalna kolonijalna uprava želi da sruši legalno izabranu vlast.

Trebalo bi, međutim, imati u vidu da nije jasno ko je stvarna vlast na Zapadu. Čak je i američki list Vol Strit Džornal priznao da nije jasno ko je vlast u Americi ali je, kako je objavio, potpuno jasno da je američka politika već godinama „laž i obmana“. I to se, navodi list, više ne može sakriti, to je razotkrio i prvi televizijski duel Džoa Bajdena i Donalda Trampa. Ali, očigledno je da države mogu dugo da lažu i obmanjuju. Tako se nameće i pitanje: koga u stvari predstavljaju zapadni ambasadori koji predvode hibridni rat protiv srpskih zemalja?

Sve se ipak vrti oko Rusije i ovo što se sada dešava je i zapadni rat protiv Rusije a preko leđa srpskog naroda i srpskih zemalja.

U takvom i ambijentu tektonskih promjena odnosa u svijetu srpsko jedinstvo je neizbježna platforma odbrane. Ono je u istorijskom iskušenju, ali srpsko jedinstvo je jednostavno sudbina i ono postoji uprkos mnogim političkim epizodama spomenutim u ovom tekstu.

Protiv sudbine, ipak, niko ne može.