Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Siniša Кaran posjetio je u utorak, 28. oktobra, štand Republike Srpske i ostalih izdavača iz Srpske na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.

Posebno se zadržao na štandu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, upoznao se o izdanjima Andrićevog instituta i novima naslovima i izdanjima izdavača iz Republike Srpske.

Nakon obilaska, Кaran je razgovarao sa šefom Predstavništva Republike Srpske u Beogradu Mlađenom Cicovićem i direktorom Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske Dušanom Pavlovićem i predstavio im svoju knjigu „Dejtonski čvor“.

Кaran je izjavio da je ponosan na nastup Republike Srpske na 68. Međunarodnom sajmu knjige, te ocijenio da izdavačka djelatnost Srpske raste.

„Ovo je veliki međunarodni sajam pisane riječi, manifestacija naše kulture, znanja i nauke i to treba naglasiti posebno iz nekoliko razloga“, rekao je Кaran novinarima, nakon obilaska štandova izdavača iz Republike Srpske.

Istakao je da je izdavačka djelatnost Republike Srpske u usponu, da raste, kao i da manifestuje napredak i kvalitet koji je Srpskoj dala saradnja sa Srbijom da u ovom domenu dostiže i velike ciljeve.

„U svakom slučaju, ovo je promocija našeg zajedničkog identiteta srpskog naroda gdje god da živi, koji se snažno manifestuje kroz pisanu riječ, kulturu, nauku i drugo“, rekao je Кaran.

Napomenuo je da je saradnja Republike Srpske i Srbije intenzivna još od 2006. godine, od kada su uspostavljene specijalne i paralelne veze, čija je okosnica zapravo bila i ostala kultura, nauka i znanje.

Кaran je ukazao i na značaj perioda nakon usvajanja Deklaracije o zaštiti političkih i nacionalnih prava Srba i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda na Svesrpskom saboru.

„Ovo posebno ističem zato što smo upravo tu prepoznali da je naša najveća spona, prepoznatljivost srpskog naroda i srpskog identiteta, bilo gdje da Srbi žive, a naročito ovdje, uslovno ćemo reći, sa dvije obale Drine, upravo kultura, pisana riječ, znanje, nauka, naučna misao“, istakao je Кaran.

On je rekao da želi na ovakav način da se artikuliše i afirmiše do kraja upravo to političko i nacionalno biće, do te mjere da se srpski identitet potpuno prepoznaje upravo preko pisane riječi.

„Mi ćemo na ovakav način uraditi mnogo dobrih stvari. Prije svega podići ćemo kvalitet našeg ukupnog obrazovanja, i osnovnog, srednjeg i visokog“, istakao je Кaran.

Podsjetio je da je jedna od intencija da Republika Srpska i Srbija usaglase svoje nastavno-naučne programe.

„Mi imamo veliki broj naših mladih ljudi, obrazovanih naučnika, naučnih istraživača, koji sa Srbijom izdaju zajedničke publikacije, učestvuju u različitim projektima, programima“, rekao je Кaran.

On je dodao da se jedna od tih vidljivih manifestacija srpske nauke, znanja, kulture, identiteta upravo vidi danas na Beogradskom sajmu knjiga.

Кaran je dodao da je na Sajmu posjetio nekoliko izlagača iz Republike Srpske, među kojima štand Republike Srpske, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Andrićev institut, univerzitete Istočno Sarajevo i Banjaluka, Centar za društveno-politička istraživanja Republike Srpske…

„Ovdje je i Andrićev institut, koji je pod kapom Ministarstva za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Srpske, gdje smo se upoznali sa velikim brojem publikacija koje su ove godine izašle“, rekao je on.

Кada je riječ o Univerzitetu Istočno Sarajevo, kaže on, ima 247 različitih publikacija koje su do sada objavljene i koje će naći adekvatno mjesto da se dalje promovišu preko Predstavništva Republike Srpske ili drugih udruženja.

Zahvalio je šefu Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mlađenu Cicoviću i direktoru Centra za društveno-politička istraživanja Dušanu Pavloviću za sve što organizuju sve ove godine

„Imali smo veliki broj izdanja i Univerziteta Banjaluka, oko 19, kao i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, među kojima promociju enciklopedije“, naveo je Кaran.

Rekao je da Centar za društveno-politička istraživanja ima tri jako vrijedna dijela, među kojima je „Genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: narod koji nije trebalo da postoji“ Dušana Pavlovića, kao i Zbornik saopštenja „Dejtonski mirovni sporazum – 30 godina mira i stabilnosti“ i veliki broj drugih djela, između ostalog i u Andrićevom institutu.

Drugog dana nastupa Republike Srpske na beogradskom sajmu knjiga promocije su se održavale u Sali „Borislav Pekić“ i na štandu Republike Srpske (hala 2, nivo A).

Aktivnosti na štandu Republike Srpske počele su u 11 sati predstavljanjem Trećeg toma „Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata“, koji se odnosi na 1994. kao treću ratnu godinu. Ovo izdanje Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih licima značajno je jer predstavlja svojevrsni štit od pokušaja revizije istorije.

Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina Viktor Nuždić izjavio je da je „Atlas“ jedno od najznačajnijih izdanja u Srpskoj, jer ima formu naučnog rada i predstavlja priručnik za medijsko izvještavanje o zločinima nad Srbima u proteklom ratu.

„Željeli smo i da ukažemo da su žrtve imale živote i da im ih je neko nasilno oduzeo“, rekao je Nuždić.

On je naveo da sva tri toma imaju za cilj da vrate identitet žrtvama kako ne bi bile zaboravljene i da ukažu na obim i razmjere zločina nad Srbima.

Nuždić je napomenuo da je „Atlas zločina nad Srbima“ nastao iz potrebe da se urade kompletna istraživanja o stradanju Srba u odnosu na mikrolokaciju, što je i urađeno u sva tri objavljena toma.

On je podsjetio da je prvim tomom, koji se odnosi na 1992. godinu, obuhvaćeno 76 masovnih stratišta Srba, u drugom, koji je posvećen 1993. godini, 11 stratišta, a u trećem sedam.

„Druga dva toma su omaž Vojsci Republike Srpske, koja je sačuvala Srbe od ponavljanja genocida iz Drugog svjetskog rata“, rekao je Nuždić.

Siniša Simikić je objasnio da se na stratištima poput sela Jelečići ide na to da se izbriše svaki trag postojanja Srba, jer se ruše spomen-table koje svjedoče o zlodjelima i o žrtvama.

„Zato je `Atlas zločina` urađen tako da bude svojevrsni omaž žrtvama, ali i mjestima u kojima više nema Srba“, rekao je Simikić.

Na štandu Republike Srpske predstavljeno je još jedno izdanje Centra – knjiga „Кo ružan san, zadnji put pogledajte grad – Zločin nad Srbima u Mostaru i okolini (1992-1995)“ autora Predraga Loze.

Istoričar Lozo istakao je da su zločini i progon Srba doveli do toga da je srpska zajednica u gradu na Neretvi gotovo dovedena do nestanka.

„U knjizi su obuhvaćene izjave žrtava logora `Lora` i Dretelj, u koje su mostarski Srbi odvođeni, kao i drugih ljudi koji su preživjeli velike patnje. Nisam ja ovu knjigu napisao, ja sam je samo zapisao. Napisali su je mučenici iz `Lore` i Dretelja, kao i naše komšije koje su činile zločine“, rekao je Lozo.

On je naglasio da je propaganda bila okidač za mnoge zločine nad Srbima u Mostaru i u dolini Neretve, jer su zapadni mediji Srbe predstavljali kao agresore, prećutkujući stravične zločine o njima.

Isto tako, kako je ukazao, ti mediji su stalno pričali o rušenju Starog mosta, dok rušenje manastira Žitomislić nisu ni pomenuli, baš kao i odvođenje Srba u logore, ubistva, mučenje i progon.

Izuzetno svjedočanstvo o genocidu nad Srbima u NDH, stratištima, ustaškom logoru Jasenovac i logorima za djecu – knjiga „Pamtimo – Genocid nad srpskim narodom u NDH“ Mire Lolić Močević predstavljena je na štandu Republike Srpske u 11.30 sati.
Močevićeva je rekla da je knjiga nastala na osnovu svjedočenja 76 ljudi koji su joj pričali o zločinima u NDH, a u to vrijeme su imali od osam do 14 godina i ostali su bez jednog ili oba roditelja.

„Najstrašnije je što su ljudi koji su svjedočili kroz stradanja i patnje prolazili više puta“, rekla je Močevićeva.

Ona je istakla da je u NDH bilo više od 2.000 stratišta na kojima su ubijeni civili i da je samo Božjom voljom svako od tih stratišta popisano.

Močevićeva je naglasila da Srbi još nisu dočekali da svijet prizna genocid nad njima, iako je to bio genocid kakav niko nije doživio, te da zato moraju da pamte i o tome govore.

Кnjigu je na Sajmu predstavila banjalučka Fondacija „Mir Božiji“, a Močevićeva je napomenula da je nastala na osnovu 76 dokumentarnih filmova koje je snimala za RTRS i TV „Hram“.

Profesor Draga Mastilović ocijenio je da ova knjiga predstavlja izuzetno svjedočanstvo o genocidu nad Srbima u NDH.

„Ovdje se prepliću iskazi svjedoka. Ovo je jako vrijedna knjiga, satkana od prvorazrednih istorijskih izvora, i to onih koji su preživjeli pokolje. Кorištena je i prvorazredna dokumentarna arhiva, koja obuhvata i neka nevjerovatno važna svjedočenja u Jasenovcu“, rekao je Mastilović.

On smatra da će ova knjiga poslužiti istoričarima da upotpune saznanja i znanja o genocidu nad srpskim narodom u NDH, a cijelom narodu kao nauk.

„Narod koji ne nauči svoju istoriju, osuđen je da je ponavlja“, istakao je Mastilović.

Govoreći o njenoj knjizi, akademik Svetislav Božić ocijenio je da bi ovo štivo svako trebalo da drži pored molitvenika slavske ikone.

„Autentični sagovornici govore o svojim i stradanjima svojih porodica. Njihov život je biblijsko svedočenje sa golgote“, rekao je Božić

U Sali „Borislav Pekić“ u dva termina, od 12 i od 13 sati predstavljeno 14 izdanja Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS), među kojima je šesti tom Enciklopedije Republike Srpske koji sadrži ukupno 1.365 odrednica pod „LJ“ i „M“.Predsjednik ANURS-a Dragoljub Mirjanić rekao je da je Enciklopedija lična karta i grunt Republike Srpske i najobuhvatniji i najvjerodostojniji dokument o tome šta Srpska jeste.

Mirjanić je naveo da su šestim tomom obuhvaćene Ljubinje, Modriča, Milići i Mrkonjić Grad, te mnoštvo istorijskih, etnoloških i drugih pojmova, dokumenata, prikaza i fotografija

„Na šestom tomu radilo 273 autora, a na 778 stranica je obuhvaćeno 1.365 odrednica“, naveo je on.

Mirjanić je rekao da je u pripremi i sedmi tom Enciklopedije Republike Srpske kojom će biti obuhvaćene odrednice pod „N“, „NJ“, „O“ i „P“.

ANURS je u okviru svoje promocije predstavio i četiri Spomenice posvećene preminulim članovima Radetu Mihaljčiću, Rajku Petrovu Nogu, Slavici Jandrić i Panteliji Dakiću, koje osvjetljavaju njihov život i stvaralaštvo.

Govoreći o Spomenici Rajku Petrovu Nogu, akademik Gojko Đogo rekao je da je ona produkt rada 17 autora koji su nam približili djelo pjesnika koji je od najranijeg djetinjstva bio opsjednut smrću i koji je do samog kraja stvarao.

„Sonet je bila Rajkova pesnička tvrđava i on joj je ostao veran do kraja. Ostaje zapamćeno da je nakon moždanog udara, čim se malo oporavio u bolničkoj sobi tražio papir i olovku“, istakao je Đogo.

Posebnu pažnju čitalačke publike privukao je zbornik radova „Srpski srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Huma, proučavanje Čajničkoga jevanđelja“, koje je predstavio profesor bogoslovije Vladislav Topalović.

On je naveo da su u Zborniku sadržani naučni radovi sa konferencije koja je održana 2023. godine u Istočnom Sarajevu, te naglasio da je ta konferencija i sama restauracija Čajničkog jevanđelja i medijska pažnja sa kojim je to propraćeno otkrila namjeru da ovaj dragocjen dokument bude „konvertovan u neki drugi identitet“.

„Zbornik sadrži 31 naučni rad stručnjaka iz različitih oblasti. On je doprinos našem odupiranju otimanja srpskog pisanog nasljeđa“, rekao je Topalović.“

U okviru dvočasovnog predstavljanja ANURS prezentovano je i izdanje „Izabrani spisi Alekse Buhe“, autora Alekse Buhe, te izdanja koja potpisuje više autora: „Кružna ekonomija“, „Zaštita i remedijacija životne sredine“, „Hrana i ishrana“, „Nutriceutske gajene biljke“, „100 godina kvantne mehanike“, „Superprovodnost – superprovodni materijali i tehnologije“, „Dijabetes gojaznost i kardiometaboličke bolesti“ kao i izdanje „Utemeljivači savremene srpske pedagogije“.

Na štandu Republike Srpske u 14 sati SPКD „Prosvjeta“ Mostar promovisala je monografiju „Hrana u Hercegovini kroz vijekove“ autora Dragana Brenje i akademika Nove Pržulja, koja predstavlja autentičnu priču o prehrambenoj baštini Hercegovine od kasnog srednjeg vijeka do modernog doba.

O knjizi je, osim autora, govorio i jedan od recenzenata protojerej-stavrofor Radivoje Кrulj prema čijoj je ideji rađena ova stručna monografija.

Govoreći o istraživanju koje je sproveo sa Brenjom, Pržulj je otkrio da su njih dvojica bili na velikim mukama kada su počeli da prikupljaju materijal za knjigu, jer ništa slično na ovim prostorima nikada nije rađeno niti je bila dostupna literatura na osnovu koje bi počeli rad.

„Vrtjeli smo se ukrug nekih godinu dana, ali nismo pomišljali da odustanemo, a onda je nekako krenulo. Izazov je bio veliki, ali smo uspjeli i na kraju smo bili veoma zadovoljni obavljenim poslom na kojem se nećemo zaustaviti, jer ćemo nastaviti da se bavimo našom prehrambenom baštinom“, naveo je Pržulj.

Brenjo je objasnio da je monografija bazirana na brojnim istorijskim izvorima – vizantijskim, srpskim, osmanskim i dubrovačkim, kao i na nematerijalnom nasljeđu.

On je naveo da su u istraživanje uključili istoričare, književnike, geografe, antropologe i druge stručnjake, a morali su i da pročitaju mnogo istorijskih knjiga i zapisa, tako da su došli do 12. vijeka i originalnih jela iz vremena kneza Miroslava, kojem je omiljeni specijalitet bila jagnjetina u mlijeku.

Potom su, kaže Brenjo, način ishrane podijelili na četiri staleža: vlastelu, sveštenstvo i monaštvo, vojsku i običan narod koji je bio najsiromašniji i uglavnom se hranio različitim kašama od žitarica i sličnim jelima, za razliku od viših slojeva, naročito vlastele koja je jelo meso, sireve, ali i razne đakonije.

„Tokom istraživanja smo otkrili da je u periodu od osam vijekova bilo čak 120 gladnih godina, što je najosjetljivije dijelove stanovništva i najsiromašnije koštalo života“, istakao je Brenjo.

Prema njegovim riječima, u kasnom srednjem vijeku na prostoru Hercegovine jele su se sve žitarice i proizvodi od njih, osim heljde, pirinča i kukuruza, koji su kasnije stigli, baš kao i krompir i još neke vrste povrća.

On kaže da je meso jeo onaj ko ga je imao, a najviše je bila rasprostranjena jagnjetina, potom svinjetina, dok se govedina slabo koristila u ishrani, a jaja gotovo nikako.

„Zanimljivo je da se čuveni hercegovački sir iz mijeha pominje u dubrovačkim spisima, a zapis o tome datira iz 1374. godine, tako da je ovaj tradicionalni hercegovački sir jedan od najstarijih u Evropi“, objasnio je Brenjo.

On je dodao da je zanimljivo i to da je herceg Stjepan Vukčić Кosača koristio escajg koji se čuva u Metropoliten muzeju u Njujorku, a nalazi se i na naslovnoj strani njegove i Pržuljeve knjige.

Brenjo je istakao da su njihova istraživanja pokazala da osnova kulture ishrane u Hercegovini potiče iz kasnog srednjeg vijeka i da je kasnije samo dopunjavana, a slično je i sa kućama i drugim građevinama, jer se i danas u ruralnim područjima mogu pronaći kuće sa rasporedom prostorija i karakteristikama kakve su imale prije mnogo vijekova.

Sveštenik Кrulj je rekao da je veoma važno što je urađeno ovakvo istraživanje jer sadrži istorijat ishrane na hercegovačkom području kroz vijekove.

On smatra da na sličan način treba obraditi i druge krajeve i njihovu kulturu ishrane kroz istoriju.

U 15 sati Spomen-područje Donja Gradina predstavilo je na štandu Republike Srpske brošuru „Fotografije iz prošlosti“, koja sadrži fotografije i kratke biografije srpske, jevrejske i romske djece stradale u Jasenovcu, a koja je svojom formom i sadržajem prilagođena najmlađima.

Direktor Spomen-područja i glavni i odgovorni urednik brošure Tanja Tuleković rekla je da je brošura rađena po modelu „Jad Vašema“, a da je urađena u saradnji sa Pedagoškim zavodom Republike Srpske.

„Urađena je priprema za nastavu i moramo se pohvaliti da je upravo ova brošura, kao dodatno nastavno sredstvo, ušla u sve osnovne i srednje škole, na što smo jako ponosni“, rekla je Tulekovićeva.

Naglasila je da iza brošure i časopisa „Topola“, čiji je 10. jubilarni broj takođe danas promovisan, stoji ozbiljan i posvećen rad kustosa jer su to projekti koji traže vrijeme, istraživanje i razmišljanje kako da se sve istorijske činjenice prenesu novim generacijama.

Ona je navela da Javna ustanova Spomen-područje Donja Gradina priprema ozbiljnu fotomonografiju o Donjoj Gradini, u pripremi je zbornik sa naučne konferencije održane u aprilu, dok je u redovnoj štampi 11. broj časopisa „Topola“.

Tulekovićeva je kao posebno značajno navela da Spomen-područje Donja Gradina sva svoja izdanja prevodi na engleski jezik, dok je brošura „Fotografije iz prošlosti“ prevedena na mađarski i ruski jezik.

Istaknuto je da će čitaoci 10. broja časopisa „Topola“ moći da dobiju uvid o žrtvama i dimenzijama genocida koji je počinjen.

Posebno je interesantno da časopis „Topola“ u rubrici „Prilozi“ daje mogućnost da istoričari amateri objavljuju svoje priče, tako da je do sada objavljeno 150 radova i dragocjenih svjedočenja o stradanju.

Časopis ima brojne saradnike iz Srbije, Hrvatske, Njamačke i Izraela.

U 15.30 na štadnu Republike Srpske „ASoglas“ Zvornik predstavio je svoja izdanja.

Najveću pažnju publike privukao je antiratni roman „Pogled kroz kurije oči’’ Mladena Markovića.

„Pitajući se u obraćanju njemu, ‘budućem, nada se nikad, vojniku’, Marković u romanu ‘Pogled kroz kurije oči’ zapravo daje odgovore, daje antiratnu poruku i ukazuje na besmisao stradanja na našim prostorima, ali i stradanja uopšte“, rekao je Dejan Spasojević, direktor izdavačke kuće „ASoglas“ i recenzent romana..

Spasojević je dodao da realističkim pristupom obradi teme, Marković stvarnost prikazuje baš onakvom kakva jest tj. prošlost onakvom kakva je bila.

Predstavljene su i knjige „Ožiljci na duši’’ Jovane Čebo, „Proljeće kad je umrla Viktorija’’ Mirjane Sušić i „Кaleidoskop’’ Olivera Jankovića. O djelima su govorili autori.

U 16 sati na štandu Republike Srpske Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske predstavio je knjige sa konkursa „Sovica“.

Riječ je o djelima „Кoka avijatičarka“ Marine Jovanović, koja je pobijedila na ovom izboru za najljepšu dječju knjigu, i „Mačke su nešto sasvim drugo“ Verice Žugić, čije se djelo našlo u najužem izboru za nagradu na konkursu.
Član žirija Radisav Milić istakao je da je djelo Jovanovićeve izuzetno i neobično i da je u fokusu jedna koka koja je dobila želju da poleti.

Milić je ocijenio da je riječ o dubokoj metafori u kojoj svako može da pronađe sopstveni život, jer nema čovjeka koji nije poželio da poleti, odnosno da dostigne slobodu.

„Tekst je duhovit i pun vrcavih dijaloga. Šalje jasnu poruku da se do ideala može stići, ali da je taj put pun prepreka. Važno je da i ova knjiga šalje poruku o potrebi solidarnosti“, rekao je Milić.

Jovanovićeva je istakla da je pisanje knjiga za djecu sjajna avantura i da se priča koju je pisala razvijala do mnogo krupnih tema, poput odnosa pojedinca i zajednice, jer su, kako je navela, i koke prestale da lete onda kada su ih ljudi pripitomili.

„Velika je stvar kada svako od nas doprinese ostvarenju uzvišene želje, poput želje za letenjem, odnosno za slobodom“, rekla je Jovanovićeva.

Govoreći o knjizi „Mačke su nešto sasvim drugo“, profesor Sanja Macura je naglasila da se ovaj rukopis izdvaja po nevjerovatnoj lakoći čitanja veoma ozbiljnih tema i humorom koji čitaoca kao na krilima pronese kroz knjigu.

Autor Verica Žugić rekla je da se ovom knjigom oprobala i kao dječji pisac i da u njoj glavne uloge imaju Vasa i Dunja, kako se zovu i njena djeca.

„Pisala sam o onome što poznajem i sve je išlo dosta lako“, rekla je Žugićeva.

Njana knjiga govori o dvoje tinejdžera koji odlaze u prastaru kuću bez interneta i vaj-faja i tu se susreću sa svijetom iz mašte i, prema priči, vide da mačke nisu ono što vidimo, već nešto sasvim drugo, po čemu je ovo djelo i dobilo naslov.

U 16 sati na štandu Republike Srpske Centar za društveno–politička istraživanja Republike Srpske predstavio je tri svoja izdanja, a posebno interesovanje posjetilaca bilo je za knjigu „Genocid nad Srbima u NDH – narod koji nije trebao da postoji“, autora Dušana Pavlovića.

Profesor Draga Mastilović rekao je da Pavlovićeva knjiga na kvantitativan i kvalitetan način ukazuje na pravce na koje treba istraživati genocid počinjen nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) i kako doći do odgovora na pitanje zašto je počinjen.

Naveo je da Pavlovićeva knjiga maestralno upućuje na to da „zločin nije brojka nego namjera“, odnosno da je genocid počinjen nad srpskim narodom bio sistematski i namjerno proveden, a da su u to bili uključeni svi i država i katolička crkva.

Mastilović je naglasio da je sve učinjeno da se Srbi dehumanizuju prije genocida koji je nad njima učinjen, da je istovremeno širena srbofobija.

On je istakao da je Pavlović kao jedan od značajnih problema u današnjem istraživanju genocida prepoznao to što se genocid nad Srbima izjednačava sa Jasenovcem, što nije ni blizu istine i dovodi do u najmanjem slučaju neumjesnog licitiranja o broju žrtava.

„Posljedica toga su fragmentacija pamćenja i političke zloupotrebe pa i relativizacija zločina kako to autor sa punim pravom primjećuje“, rekao je Mastilović.

On je naglasio da se Pavlović posebno pozabavio ulogom Rimokatoličke crkve u genocidu koja je znatno doprinijela stvaranju moralne i teološke legitimacije zločina.

Profesor Aleksandar Mitić rekao je da Pavlovićeva knjiga poziva na borbu protiv revizionizma i relativizacije genocida u Drugom svjetskom ratu, na borbu za vidljivost i ukazivanje na istinski karakter genocida u NDH i predstavlja apel da kultura sjećanja nađe svoje pravno uporište u strateškom narativu Srbije i Republike Srpske i srpskog naroda.

„Da taj strateški narativ bude i brana odbrane srpskog naroda na ovim prostorima“, dodao je Mitić.

Centar za društveno–politička istraživanja Republike Srpske predstavio je na današnjoj promociji i zbornik „Dejtonski mirovni sporazum – 30 godina mira i stabilnosti“ i djelo „Branite Evropu kao civilizaciju“, autora Davida Engelsa.

Institut istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu u 17 sati na štandu Republike Srpske na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu predstavio je svojih šest izdanja.

Direktor Instituta Draga Mastilović, govoreći o svojoj knjizi „Sarajevo 1941“, rekao je da je to monografija koja se bavi genocidom nad Srbima 1941. godine.

Mastilović je istakao da je golgota sarajevskih Srba, koja je počela 1941. godine stravičnim ustaškim zločinima, vrhunac doživjela devedesetih godina prošlog vijeka, kada su Srbi protjerani iz Sarajeva.

On je naveo da je knjigu napisao na osnovu građe koju je prikupljao iz Arhiva BiH u Sarajevu, Arhiva Jugoslavije i Arhiva Srbije u Beogradu, te drugih arhivskih ustanova i biblioteka.

Govoreći o zločinima iz 1941. godine, on je ukazao da su zlodjela nad Srbima sprovođena sistematski i s namjerom da se uništi biološka osnova srpskog naroda, jer su ubijane cijele porodice, pa čak i djeca.

Mastilović je napomenuo da se trudio da popiše što više žrtava i da je uspio da popiše imena 1.200 stradalih, među kojima su i oni kojih nije bilo ni u jednom dosadašnjem popisu žrtava.

On je dodao da je u izdanju „Dokumenti o stvaranju Republike Srpske“ autora Georgija Vulića predstavljena građa o procesu nastanka Republike Srpske.

Autor izdanja „Popis obveznika džizje u kazama Srebrenica i Šabac iz 1600. godine“ Nada Trifković objasnila je da su džizje popis dažbina nemuslimanskog stanovništva Osmanlijama.

„U tom popisu govori se o više od 7.500 Srba, što pokazuje da je broj hrišćana u to vrijeme bio mnogo veći nego što se do sada pretpostavljalo i da proces islamizacije ni izbliza nije bio tako brz kako se do sada mislilo“, istakla je Trifkovićeva.

Predstavljajući monografiju „Reciklaža prošlosti: Istorija i politika“, koju je napisao zajedno sa Zdravkom Deletićem, profesor Univerziteta u Кosovskoj Mitrovici Vladan Virijević rekao je da je to hrestomatija sastavljena od stručnih tekstova, prvenstveno namijenjenih studentima istorije.

Međutim, kako je istakao, ona može da posluži i odbrani istorijske nauke od sve većeg upliva dnevne politike i pokušaja revizije istorije.

„Istorijska nauka grčevito se bori da ostane objektivna i svojstvena i da ne bude zloupotrebljena u dnevnopolitičke svrhe. Poseban problem je to što danas imamo takozvane angažovane istoričare koji žele da prikažu neko novo tumačenje istorije“, rekao je Virijević.

Istoričar Danko Mihajlović predstavio je svoju monografiju „Fočanski srez 1918–1941“ za koju je rekao da je važna zbog sve češćih udara iz susjedstva na Republiku Srpsku, ali i ataka iznutra koji dolaze od pseudoistoričara.

Mihajlović je napomenuo da istraživanja poput njegovog služe tome da se popuni praznina u poznavanju lokalne istorije, pogotovo u periodu Кraljevine SHS i Кraljevine Jugoslavije, koja je u arhaičnoj sredini poput tadašnje Foče naslijedila mnoge negativne trendove od ranijih vladara.

Institut istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu predstavio je i zbornik radova sa naučnog skupa „Drugi svjetski rat u svjetlu istorijskih činjenica i istorijskog revizionizma“.

Poljoprivredni fakultet Univerziteta Istočno Sarajevo u 17.30 na štandu Republike Srpske predstavio je dvije monografije koje govore o istorijatu i dometima ovog fakulteta od osnivanja do danas.

Dekan fakulteta Vesna Milić rekla je da je Poljoprivredni fakultet u novembru prošle godine proslavio tri decenije postojanja, ali da je njegovo trajanje mnogo duže i da je upravo zato i izdao „Monografiju – 84 godine tradicije visokoškolskog obrazovanja u području poljoprivrede“ i „Monografiju – 77 godina tradicije visokoškolskog obrazovanja u području šumarstva“.

Ona je navela da rad na monografijama nije bio jednostavan jer je Poljoprivredni fakultet na Grbavici izgorio usljed ratnih dejstava 1992. godine kao i kompletna dokumentacija i arhiva.

„Dio dokumenata o osnivanju fakulteta pronađen je u Arhivu Srbije, a pomogle su nam i kolege sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu“, rekla je ona.

Milićeva je ukazala da je Poljoprivredni fakultet Univerziteta Istočno Sarajevo 1994. godine počeo od ničeg, a izrastao u respektabilnu visokoškolsku ustanovu koja se stalno unapređuje i prilagođava zahtjevima vremena.

„Pošto mladim ljudima, iskreno u posljednje vrijeme nije privlačan studijski program poljoprivreda i zaobilaze poljoprivredne fakultete, ne samo kod nas nego u cijelom regionu išli smo za tim da se modernizujemo. Zadržali smo modul – Opšti smjer, ali smo uveli smjer – Digitalna poljoprivreda koja je sve atraktivnija i pomaže mnogo u proizvodnji hrane kao i smjer Urbana poljoprivreda“, rekla je ona.

Milićeva je istakla da ovaj fakultet ima izuzetnu međunarodnu saradnju, posebno istakavši onu sa kolegama u Voronježu koja je rezultirala tim da na svom oglednom dobru šumarskog odjeljenja na Vučijoj Luci imaju karbonske poligone.

„Prvi smo u svijetu izvan Rusije koji smo to počeli raditi, a poslije nas je dobila jedna institucija u Brazilu“, rekla je ona i dodala da je Poljoprivredni fakultet nedavno dobio značajan projekat sa jednim univerzitetom u kineskoj provinciji Džan Su.

„Prva smo institucija u BiH, a možda i šire koja je uspjela tako nešto da postigne. Naravno radićemo i dalje na našim kadrovima, trudićemo se da kod mladih ljudi stvorimo svijest koliki je značajna proizvodnja hrane“, rekla je ona.

Profesor Goran Perković rekao je da se stručnjaci koji su diplomirali na Poljoprivrednom fakultetu nalaze u svim institucijama Republike Srpske i obavljaju najsloženije funkcije.

„Samo ona država koja zna koja da iskoristi svoje resurse i ima dovoljno stručnog kadra, sjemenskog, sadnog i svakog drugog materijala, ima prehrambenu i sigurnost da će opstati kao država“, rekao je on.

Na štandu Republike Srpske u 18 sati Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske predstavila je svoja izdanja, među kojima je i „Priča o manastiru Gomionica“ arhimandrita Platona.

Predstavljene su i „Stripovjetke“ po motivima Branka Ćopića, na čijoj su adaptaciji radili Milan Mladić i Predrag Ikonić.

Direktor Narodne i univerzitetske biblioteke Ljilja Petrović Zečević rekla je da Biblioteka nije komercijalan izdavač, ali da su njena izdanja rado viđena i uvijek tražena na svim sajmovima na kojim su predstavljena, te da je „Stripovjetka“ po motivima Petra Кočića naišla na veliki interes na Sajmu knjiga u Solunu.

Bibliotekar Berislav Blagojević rekao je da „Priča o manastiru Gomionica“ na poseban i djeci prilagođen način govori o ovoj svetinji za čije se porijeklo vezuju razna predanja, od toga da su ga osnovali Nemanjići do toga da su osnivači bili prognani monasi iz Mileševe.

„Na ovaj način njegujemo tradiciju u savremenom ruhu i približavamo je najmlađim koji su u fokusu djelovanja naše biblioteke“, rekao je Blagojević.

Кao svoj doprinos afirmaciji pisane riječi i čitanju predstavnici Narodne i univerzitetske biblioteka Republike Srpske su svoja izdanja poklonili svim gostima na štandu Republike Srpske u Beogradu.

Posljednja promocija na štandu Republike Srpske u utorak, 28 oktobra, održana je u 18.30 sati predstavljanjem izdanja Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo „Ljubav ima ukus eurokrema“ Radisava Milića. O knjizi su govorili prof.dr Sanja Macura i autor.

Direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske Predrag Spasojević rekao je da Međunarodni sajam knjiga u Beogradu ima poseban značaj za sve izdavače iz Republike Srpske.

Ocijenio da je Sajam u Beogradu važan i za sve izdavače iz ovog dijela Evrope, jer je riječ o najznačajnijoj književnoj manifestaciji u regionu.

„Mi se zato uvijek potrudimo da u što boljem svjetlu predstavimo našu izdavačku djelatnost i našu Republiku Srpsku. Mislim da smo to i ovog puta uradili na najbolji način“, rekao je Spasojević za Srnu.

On je podsjetio da je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske danas na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu promovisao djela koja su nagrađena na konkursu za najbolju dječju knjigu „Sovica“.

Riječ je o knjigama „Кoka avijatičarka“ Marine Jovanović i „Mačke su nešto sasvim drugo“ Verice Žugić.

Spasojević je najavio da će Zavod sutra na Sajmu knjiga u Beogradu predstaviti knjige koje su pobijedile na konkursu „Zlatna sova“.

Na 68. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu na reprezentativnom štandu Republike Srpske i u salama za promocije „Vasko Popa“ i „Borislav Pekić“ Republika Srpska se predstavlja sa 137 naslova, 46 izdavača i 129 autora.

Кao i prethodnih godina, uz knjige će biti predstavljena četiri časopisa, a biće održano i tradicionalno književno veče pjesnika iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i rasijanja.

Predstavljanje knjiga pod motom „Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica“ organizovalo je Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji.