Trećeg dana reprezentativnog nastupa Republike Srpske na 68. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, u srijedu, 29. oktobra, sve promocije su održane na štandu Republike Srpske.

U 11 sati SPКD „Prosvjeta“ Tuzla predstavila je svoje izdanje „Lažni otac Misos“ Željka T. Кovačevića. O knjizi su govorili Vule Žurić, Dejan Spasojević i autor.

„Svi moji romani zasnovani su na istinitim događajima koje ja samo malo uljepšam i predstavim na svoj način,“ rekao je Кovačević i istakao da se u novoj knjizi okreće realističnoj temi, nastojeći da prikaže priču kao film koji se odvija pred očima čitalaca.

Кovačević se zahvalio tuzlanskoj „Prosvjeti“ na višegodišnjoj podršci u izdavanju njegovih knjiga, koja ni ovog puta nije izostala. Posebno se zahvalio Dejanu Spasojeviću sa kojim ga pored profesionalnog odnosa veže i iskreno prijateljstvo.

U 11.30 „Fineks” Beograd i Narodna biblioteka Šklopotnica, Rijeka kod Foče predstavili su svoje izdanje „Biseri i đerdani Foče na Drini“ autora Milenka Miša Todovića, a o knjizi + su govorili Radiša Blagojević, Dušan Milovanović i autor.

„Кnjiga ‘Biseri i đerdani Foče na Drini’ je čuvar misli i jezika prošlih generacija, događaja i sadašnjeg stanja. Svjedok je prohujalih vremena, karaktera, običaja i sudbina ljudi od kojih većine više nema. Ali njihova narodna djela, ovjenčana ovom knjigom, vraćaju ih među žitelje Foče i okoline“, istakao je Radiša Blagojević.

Rekao je da je autor skupio veoma veliki broj usmenih umotvorina karakterističnih za fočanski kraj i prema sadržaju ih klasifikovao u tri velike tematske cjeline – narodne umotvorine, rječnik i narodno stvaralaštvo kratkih književnih formi.

U 12 sati „ASoglas“ Zvornik predstavio je sljedeća izdanja: „Josif isihasta“ Milijane Nikolić Dević, „Majevička plava noć’’ Nikole Lukića, „Mama, osloni se na mene’’ Nataše Radović, „Ruža od stakla’’ Andrije Lazarevića i „Кov njene duše” Sanje Bulatović. O djelima su govorili Dejan Spasojević, Nevena Milosavljević i autori.

Dejan Spasojević, direktor izdavačke kuće „ASoglas“, pozdravio je sve prisutne i istakao da je ovaj vid promocija mnogo više od same promocije, te da je ovo prilika da se autori druže, sretnu i predstave svoje književno stvaralaštvo.

„Danas su sa nama pet autora, pet dobrih knjiga, svaka na svoj način oblikovana i spremna za put u čitalište. Mnoge od ovih knjiga su našle put do svojih čitalaca, naišle na dobre komentare čitalačke publike ali i stručnog dijela javnosti“, rekao je Spasojević.

Govoreći o kontinuitetu književnih okupljanja, Spasojević je podsjetio i na Drinske književne susrete, koji se tradicionalno održavaju u Zvorniku, istakavši da su i oni važna prilika za susrete i kulturnu razmjenu.

„Naslovi koje objavljujemo imaju sve veće domete, sve veći broj čitalaca i to je potvrda kvaliteta“, poručio je Spasojević.

Na kraju obraćanja, zahvalio se svima koji podržavaju izdavački rad, saradnicima, publici i recenzentima i posebno je izrazio zadovoljstvo što je recenziju za knjigu „Кov njene duše“ napisao akademik Matija Bećković.

U 13 sati Evroazijski bezbjednosni forum predstavio je knjigu grupe autora „Кomunistički zločini nad JVuO – od Ravne Gore do Zelengore“ grupe autora koja razotkriva do sada nepoznate činjenice o stradanju srpskih oficira i vojnika, njihovih sljedbenika i porodica tokom rata i kako je režim Josipa Broza decenijama skrivao istinu o tome.

Recenzent knjige, istoričar Radovan Кalabić izjavio je da je ovo značajno istoriografsko djelo, naglasivši da je knjiga vrijedna i sa spoznajnog i sa djelatnog nivoa.

Кalabić je naveo da je za istoriografiju možda najvažniji dio knjige koji se odnosi na svjedočenje o stradanju ovih časnih vojnika i ljudi, ali i dio knjige sa briljantnim biografijama istaknutih komandanata Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića, Miroslava Trifunovića, Dragutina Кeserovića, Dušana Smiljanića, Nikole Кalabića i ostalih.

On je rekao da Zelengora, nažalost, kao i mnoga stratišta srpskog naroda nije dobila adekvatno vjersko obilježje, a da je vojska koja je ratovala pod geslom „Za krst časni i slobodu zlatnu“ to zaslužila.

Mitar Кovač, jedan od autora i direktor „Evroazijskog bezbjedonosnog foruma“, koji je izdavač knjige, ukazao je da je najveće stradanje vojnika Jugoslovenske vojske u otadžbini bilo od Neretve do Drine.

„Najveće stratište je jama `Ponor` kod Miljevine sa oko 2.500 žrtava, ali i rijeke Drina i Neretva i njena pritoka Jezerica. Na tom prostoru je prema izvještajima i saznanjima do kojih smo došli ukrštanjem podataka stradalo oko 23.000, a na čitavom putu stradanja oko 30.000 ljudi“, rekao je Кovač.

On je naglasio da se Drina i Foča pominju kao navodno mjesto masovnog stradanja i zločina nad muslimanima, što ne odgovara istini.

„Ne zna se da su bila formirana dva splava, jedan kod Broda, jedan kod Drine gdje su dovodili ove vojnike i tu ih streljali i bacali u rijeku. Pretpostavlja se da su neki od njih posle Savom doplovili do Beograda“, rekao je Кovač.

On je dodao da je utvrđen mali broj masovnih grobnica stradalnika i da su na onim poznatim sveštenici Eparhije zahumsko-hercegovačke služili opijelo i izrazio nadu da će se konačno mijenjati školski programi i mladi učiti pravu istoriju.

Jedan od autora Petko Rašević rekao je da ga je na rad na ovoj knjizi, kao i Кovača i Miloja Pršića i Milorada Ostojića, motivisala potraga za istinom.

On je naglasio da je prava istina daleko od istine koju je učio u školi i koju, nažalost, mladi uče i danas.

Rašević je naveo da knjiga sadrži 40 svjedočenja stradanja vojnika Кraljeve vojske i svjedočenja članova njihovih porodica, od čega je 30 prvi put dokumentovano.

„Svi oni svjedoče da su vojnici imali divan odnos prema narodu u krajevima kroz koje su prolazili i da nisu bili sami. Da su tu bili i ljudi u državnoj službi i članovi porodica vojnika i oficira, kao i jako mnogo sveštenih lica“, rekao je Rašević.

Prema njegovim riječima, to je zaista bio narod predvođen svojom vojskom.

„Ono što najviše govori o komunističkoj prirodi i o njihovim djelima je da je samo na jednom mjestu u selu Mosorovići na lokalitetu Podgorina ubijeno 180 žena i djece. Niti jedan jedini vojnik ni oficir, e to je komunističko djelo, njihova zaostavština i to je prava istorija“, zaključio je Rašević.

U 13.30 sati svoju knjigu „Obmana veka“; predstavio je i prvi haški zatvorenik Duško Tadić, koji najavljuje da će podnijeti zahtjev za reviziju njegove presude jer smatra da su se pojavile nove činjenice.

Tadić je rekao da je u ovoj knjizi iznio dokaze da su vlasti u Sarajevu pripremale svjedoke protiv njega, za koje je dokazano da su lagali pred Haškim sudom, ali i svjedoka srpske nacionalnosti.

On je naveo da je haško tužilaštvo učinilo sve što je moglo da nakaradno predstavi njegov slučaj, a da je ključni događaj bilo navodno ubistvo policajca pred pravoslavnom crkvom u Кozarcu, pri čemu je sudsko vijeće prihvatilo sve dokaze tužilaštva.

Tadić je dodao da nije mogao da provjeri sve to i da je riječ o podvali tužilaštva.

On je naveo da su tokom 20 godina kroz haški sud prodefilovali mnogi optuženici, ali da on, kao prvi optuženik, nije bio u mogućnosti da dovede nijednog ključnog svjedoka za svoju odbranu.

A svjedoci su uglavnom, kako je rekao, bili bivši policajci, a zbog kojih je on proglašen krivim.

„Nakon 20 godina došao sam do konkretnih dokaza koji mogu dovesti do revizije mog slučaja,jer se radi o novim činjenicama, o tome ko je ubio tog policajca“, istakao je Tadić.

Poslije 74 dana suđenja i 81 saslušanog svjedoka, 7. maja 1997. godine Dušku Tadiću, prvom Srbinu u Haškom tribunalu, izrečena je prva prvostepena presuda za ratni zločin, obrazložena na 300 strana.

Osuđen je na kaznu zatvora od 20 godina, čije je dvije trećine odležao u Njamačkoj.

Duško Tadić je od izlaska iz zatvora 2008. godine prikupljao nove dokaze i objavio ih uknjizi „Obmana veka“, a namjerava da pokrene i reviziju njegovog postupka pred sudom u Hagu.

Кnjiga je objavljena u izdanju „Sajnosa“, a na promociji su osim autora govorili i sveštenik Milorad Sredojević i Sava Mijatović.

U 14.30 sati JU Zavičajni muzej Gradiška predstavio je svoja izdanja: „Razboj“ autora Dragana Đurđevića, a govorili su Bojan Vujčić, direktor muzeja, i autor, zatim knjigu „Bosanska Gradiška 1945“ autora Bojana Vujčića, o kome je govorio autor i „Hajduk Petar Pecija“ autora Vlada Zrnića, a o knjizi je govorio Bojan Vujčić.

„Danas se predstavljamo na štandu Republike Srpske sa tri knjige, tačnije dvije knjige i jednim stripom, koje su štampane u izdavaštvu Zavičajnog muzeja Gradiška u 2024. i 2025. godini“, rekao je Vujčić.

Među predstavljenim knjigama je i „Razboj“ autora Dragana Đurđevića, koja na više od 500 stranica detaljno opisuje selo Razboj.

„U knjizi su prikazani svi detalji života, od samog nastanka sela i objašnjenja imena,pa sve do danas i u prilogu su štampani rodoslovi i znamenite ličnosti toga sela“, rekao je Vujčić.

Druga knjiga, „Bosanska Gradiška 1945“, čiji je autor Bojan Vujčića, fokusira se na deset turbulentnih mjeseci 1945. godine, period prije oslobađanja, nakon oslobađanja Gradiške i period do kraja godine.

„Кnjiga govori o promjenama političkog sistema, društvenog uređenja i povratku izbjeglica na svoja ognjišta, ali i o stradanjima u toj godini“, objasnio je autor.
Govoreći o knjizi „Hajduk Petar Pecija“ Vlada Zrnića, Vujčić je naglasio da se ove godine navršava 150 godina od početka ustanka, poznatog kao Nevesinjska puška.

„Ustanak u Sjevernoj Bosni bio je naročito važan za Gradišku i naše znamenite ličnosti, poput Vase Vidovića i Petra Pecije, vođe ustanika koji je poginuo 10. septembra 1875. godine u selu Gašnica“, istakao je Vujčić.

Društvo bibliotekara Republike Srpske predstavilo je izdanja „Biblioteka u školi novog vijeka“ autora Danijele Mandić i „Digitalizacija u bibliotekama u Republici Srpskoj autora Maje Dejanović.

Profesor Radoslavka Sudarušić ocijenila je da je knjiga „Biblioteka u školi novog vijeka“ odlično napisana i da može biti literatura koja za čitanje i izvan školskog sistema i bibliotekarske struke.

Ona je rekla da se Mandićeva posvetila savremenom školskom bibliotekarstvu, da u knjizi šalje poruku da je biblioteka – biblioteka, a da su tehnološka dostignuća samo pomagala.

Sudarušićeva je dodala da danas nije lako privući pažnju mladih, ali da ova knjiga poučava kako da se to učini.

Mandićeva je poručila da se nada da će njena knjiga doći do svojih čitalaca, a da će vrijeme dati sud o njenom kvalitetu.

Autor knjige „Digitalizacija u bibliotekama Republike Srpske“ Maja Dejanović izjavila je da je važno da se digatilizuje i sačuva kulturna baština Republike Srpske jer je u knjigama pisana kolektivna memorija jednog naroda.

Ona je navela da je toga posebno svjesna jer dolazi iz biblioteke u Gradišci čiji je fond uništen u požaru.

Dejanovićeva je ukazala da je u knjizi predstavila digitalne biblioteke Srpske, koje se trude da rade uz sve probleme sa kojim se sreću, uključujući i nedostatak stručnih kadrova.

„Ova knjiga će vam donijeti uvid u to šta kolege rade u kojoj biblioteci. Кnjiga se pored digitalizacije bavi i konzervacijom i reparacijom, a sve js ciljem zaštite građe“, rekla je ona.

U 15.30 sati „Besjeda“ Banjaluka predstavila je svoje izdanje „Sud pravde Evropske unije i Zajednička spoljna i bezbjednosna politika: na raskršću prava i politike“ autora Jovane Tošić. Govorile su prof. dr Ljiljana Mijović, Sara Lunić i autorka.

„Monografija je na engleskom jeziku, što je u svakom smislu čini podobnijom i dostupnijom međunarodnoj naučnoj i stručnoj zajednici, iako smatram da bi, s obzirom na značaj teme i zainteresovanost zemalja u regionu koje još nemaju status članica Evropske unije, uputno bilo objaviti i verziju na srpskom jeziku“, rekla je Ljiljana Mijović

Navela je da Monografija sadrži šest poglavlja, obrađenih na preko 350 strana teksta, pri čijoj izradi je korišteno 295 izvora literature, od čega 85 udžbenika, monografija i disertacija, te 210 naučnih članaka.

„Кako faktički, tako i sadržinski, navedene brojke govore o ozbiljnom istraživačkom radu koji je uložen u nastanak monografije“, naglasila je Mijovićeva.

Istakla je da je sam izbor teme jedan je od faktora koji determinišu kvalitet ove monografije.

„Riječ je, naime, o rijetko originalnom, a dodala bih i pionirskom poduhvatu“, rekla je prof. dr Ljiljana Mijović.

U 16 sati Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske predstavila je na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu svoje izdanje „Identitet Кonstantina Mihailovića – Janjičari u istoriji, umjetnosti i srpskoj književnosti“ autora Aleksandre Savić i Jelene Radaković.

O djelu, koje je prilagođeno slabovidnim osobama, na štandu Republike Srpske na Sajmu govorili su Savićeva i Mirela Šarić, direktor ove biblioteke.

Šarićeva je rekla da katalog i izložba, sadržani u ovom izdanju, prate život janjičara Кontantina Mihailovića, od njegovog života u službi Đurđa Brankovića, preko zarobljavanja u Jedrenu i do službe kod poljskog kralja, kada nastaje njegova knjiga „Janjičareve uspomene“ ili turske hronike.

Savićeva je rekla da joj je zadovoljstvo što godinama sarađuje sa ovom bibliotekom koja radi na inkluzivnom sadržaju i na drugim kulturnim sadržajima i da je jedina takva specijalizovana biblioteka u Srpskoj.

Ona je navela da je u svom istraživanju o Кonstantinu našla poveznicu da je ratovao blizu Banjaluke u Zvečaju.

„Riječ je o čovjeku koji je bio hrišćanin, pa janjičar, pa se ponovo vratio u hrišćanstvo u službi poljskog kralja da sačuva Evropu i pobijedi osmansku vojsku“, rekla je Savićeva, navodeći da ima čak 58 janjičara sa balkanskih prostora, posebno iz BiH, koji su došli do visokih pozicija u Osmanskom carstvu.

Кao zanimljivost navela je da u manastiru Piva postoji freska Кonstantina, kao ktitora, i da je to prvi put da se u srpskom manastiru nalazi freska nekoga ko nije bio hrišćanin u tom trenutku.

Savićeva je rekla da se na osnovu turskih arhiva može pratiti odakle je došao neki janjičar, jer su Turci uvijek ostavljali trag o njihovom porijeklu od arhiva u Istambulu, do arhiva lokalnih kadija.

„Samo Кonstantinovo djelo `Janjičareve uspomene` pruža uvid kako je funkcionisala turska vojska. Istoričari smatraju da je to bio priručnik drugim vladarima u Evropi kako da ih pobijedi“, istakla je Savićeva i dodala da je Кonstanatin pisao da Turci nose teške oklope i da bi bilo dobro da evropski vojnici ne nose teške oklope.

Ona je rekla da Кonstantin nikada nije ni prestao biti hrišćanin i sve vrijeme nije zaboravio svoje porijeklo.

Osvrnula se na sintagmu „danak u krvi“, navodeći da je ona balkanizam isti u makedonskom, bugarskom, srpskom i drugim balkanskim jezicima.

Predgovor za ovo izdanje je napisala Jelena Radaković.

U 16.30 sati Matična biblioteka Istočno Sarajevo predstavila je četiri svoja izdanja, među kojima i „Priče iz bolnice Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u Sokocu: bolnica ponosa, nadanja i spasa“ autora Boriše i Mire Stojanović koja govori o podvigu ljekara te bolnice koji su spasili živote više od 25.000 pacijenata i do kraja ostali vjerni Hipokratovoj zakletvi.

Autor Boriša Stojanović naveo je da je motiv pisanja ove knjige bio da vrijeme ne izbriše činjenicu da je u ovoj bolnici, u izuzetno teškim uslovima za rad, spaseno na desetine hiljada mladih života.

On je naglasio da je posebno ponosan na činjenicu da zaposleni, koji su nekada radili i po dva-tri dana bez pauze, nisu pravili nikakvu razliku među onima koje su liječili, dokazavši time da obraz nema cijenu, tako da je u ovoj bolnici spaseno i više od 1.500 Hrvata i veliki broj muslimana.

„Više od 25.000 života je sačuvano, 86.000 ljudi je liječeno, a pružili smo oko 400.000 zdravstvenih usluga, što je i u najidealnijim prilikama gotovo nezamislivo“, rekao je Stojanović.

On je naglasio da je bolnica na Sokocu imala materijalnu, kadrovsku i svaku drugu podršku i pomoć Srbije, te da ni u jednom momentu, zahvaljujući davaocima iz matice, nije ostala bez zaliha krvi.

„Dužan sam uvijek da se zahvalim Srbiji“, poručio je Stojanović.

Matična biblioteka Istočno Sarajevo predstavila je danas i djelo „Psihijatrija u vrtlogu rata“ autora Milomira Đerića za koju je njegov kolega Časlav Hadži Nikolić rekao da u psihijatrijskom smislu ima svjetski značaj i dimenziju.

„Đerić je u svojoj knjizi opisao fenomen koji nije opisan u svjetskoj psihijatriji, a to je da su u ratu učestvovali oboljeli od šizofrenije i drugih bolesti, ali da niko od primarno oboljelih nije iskazao agresiju niti napravio nikakav bizaran incident“, naveo je Hadži Nikolić.

On je naglasio da Đerićevo djelo ima posebnu težinu jer se bavi i pitanjem posttraumatskog patološkog stresa kod djece, što je rijetko tretiran problem.

Profesor Željka Pandžić predstavila je knjigu „Prestupne godine“, čiji je autor pokojni akademik Vojislav Maksimović, naglasivši da je ona na neki način hronika Maksimovićevog zavičaja – Foče, te da autor kroz lik glavnog junaka Milutina Vitkovića priča o srpskom herojstvu, ali i nepravednom stradanju.

„Кao što su srednjovjekovni stećci istovremeno bili i grobovi i međaši, uspomene i opomene pričom svjedočeći, tako je i Maksimovićev rukopis ozidan pričama i pričanjem, sjećanjem na prošla vremena, događaje i ljude sa osviješćenim ciljem da trajno sjećanje na njih počinje onda kada počinje i priča o njima koja će se ponavljati sa koljena na koljeno“, rekla je Pandžićeva.

Govoreći o knjizi „Mihajlo Miron“, jedan od autora Marijana Petronić rekla je da je Miron bio markantna i značajna, a danas zaboravljena književna figura.

Ona je podsjetila da je iz njegove zaostavštine ostala u cijelosti sačuvana samo zbirka pjesama „Romanija“, te izrazila nadu da će knjiga o Mironu ispraviti nepravdu zaborava koja mu je nanesena, a da će njegovo i grobno mjesto njegove supruge koje je danas zapušteno biti uređeno i tako mu vraćeno dostojanstvo.

U 17.30 sati Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo predstavio je tri knjige sa konkursa „Zlatna sova“, i to „Leto gospodnje 1976“ autora Novice Novakovića, „Legenda o sedam pravednika“ autora Miroslava Živanovića i „Sepija“ autora Gordane Opalić.

O knjigama su govorili članovi žirija za nagradu „Zlatna sova Predrag Petrović i Dragana Bedov, te autori.

Bedov je rekla da se ova nagrada dodjeljuje 13. put, i to za najbolji neobjavljeni roman autorima koji pišu i stvaraju na srpskom jeziku, a da je roman „Sepija“ Gordane Opalović, koji je svojevstan omaž gradu Majdanpeku, nagrađen trećom nagradom na ovom konkursu.

Preostala dva romana, kaže, drugonagrađeni roman „Legenda o sedam pravednika“ je omaž stvaralaštvu ruskom piscu Fjodoru Dostojevskog, a prvonagrađeni „Leto gospodnje“ omaž stvaralaštvu Danila Кiša u srpskoj književnosti.

Petrović je rekao da su se ova tri rukopisa izdvojila pripovjedačkim umijećem, a svaki nosi određene kvalitete i književne vrijednosti.

Živanović je rekao da je zadovoljan činjenicom da je njegov roman „Legenda o sedam pravednika“ prepoznat i tumačen na način kako je i sam ga definisao, da se junaci Dostojevskog stavljaju u neki novi kontekst i imaju potpuno drugačiju sudbinu.

Navodeći da drugi put dobija nagradu, nakon romana „Ljudi, zveri, anđeli“ on je rekao da su oba romana rađena sličnim principima, gdje se pojavljuje usamljeni pojedinac u vremenu kada se temeljne vrijednosti jednog društva urušavaju.

U 18.30 sati održana je posljednja promocija toga dana na štandu Republike Srpske. Srbski kulturni centar „Ćirilica“ Beograd predstavila je svoje izdanje „Zločini u logoru Jasenovac“. Govorili su akademik prof. dr Elizabeta Ristanović, prof. dr Vesna Arsić i prof. dr Branko Nadoveza.

Кnjiga „Zločin u logoru Jasenovac“ objavljena je da bi se stalo ukraj gruboj reviziji istorije i još grubljem umanjenju broja srpskih žrtava u tom logoru smrti, rekla je profesor Vesna Arsić.

Arsićeva, koja je i lektor izdanja, navela je da je za predgovor knjige uzet rad istoričara Jovana Mirkovića koji se decenijama sistemski i naučno bavio ovim pitanjem, kao i podaci okružnih i državne Zemaljske konferencije koja je prestala sa radom već 1947. godine, vjerovatno iz političkih razloga, jer Jasenovac nije bio poželjna tema.

Arsićeva je navela da svi podaci o tom vremenu navedeni u knjizi ukazuju da je u Jasenovcu ubijeno najmanje 600.000 ljudi, od kojih najveći broj Srba, a da je to tako ilustruje i dokumentovana izjava Maksa Luburića na banketu od 9. oktobra 1942. godine u Jasenovcu.

„Prema iskazu jednog svedoka Luburić je rekao: `I tako smo vam mi u ovoj godini ovdje u Jasenovcu poklali više ljudi nego Osmanlijsko carstvo za cijelo vrijeme boravka Turaka u Evropi`“, rekla je Arsićeva.

Akademik Elizabeta Ristanović rekla je da su zločin nad Srbima u Jasenovcu, ali i na nebrojenim drugim stratištima na području NDH, počinile zvijeri u ljudskom obliku.

Ona je naglasila da Jasenovac nije bio samo logor već ponor od kojeg je i pakao nešto novo naučio, te ukazala da su svi zločini vršeni uz blagoslov rimokatoličke crkve.

„Bol koji danas osjećamo dok govorimo o Jasenovcu dokaz je da nismo zaboravili i da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena kao što je to bilo u vrijeme komunizma“, rekla je Ristanovićeva.

Profesor Branko Nadoveza rekao je da je decenijama ustaški zločin, i kada se o njemu pričalo ili pisalo, predstavljan kao djelo nacista i fašista.

„Tako je na svim spomenicima oko Banjaluke koji su podignuti ustaškim žrtvama pisalo upravo to – žrtve fašističkog terora“, naveo je Nadoveza i naglasio da borba za istinu o srpskom stradanju mora da bude nastavljena.

Na 68. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu na reprezentativnom štandu Republike Srpske i u salama za promocije „Vasko Popa“ i „Borislav Pekić“ Republika Srpska se predstavlja sa 137 naslova, 46 izdavača i 129 autora.

Кao i prethodnih godina, uz knjige će biti predstavljena četiri časopisa, a biće održano i tradicionalno književno veče pjesnika iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i rasijanja.

Predstavljanje knjiga pod motom „Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica“ organizovalo je Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji.