Glas Srpske | POGLEDI – Slavko Mitrović | 20.03.2026. god. –
Šta povezuje lažnog visokog predstavnika, njemačkog turistu Kristijana Šmita i Tomasa Mana, njemačkog književnika. Man koji je za roman „Budenbrokovi“ dobio Nobelovu nagradu za književnost 1929. godine, autor je i drugih remek djela – „Čarobni brijeg“, „Smrt u Veneciji“, „Doktor Faust“.
Man je kao Nijemac, bio oštar kritičar moralne iskvarenosti Hitlerovog nacističkog režima, koga je opisivao kao: nesrećno stvorenje, čudovište, protuva, analfabetski brbljivac, ludi zlotvor, neopisivi subjekt, ništarija, bijednik, fanatični idiot, jadni pametnjaković, ogavna duša.
Man je zbog svojih stavova morao pobjeći u Švajcarsku 1930. a potom u SAD. U „Pismima njemačkom slušaocu“ pozivao je Nijemce na otpor Hitleru.
Nakon završetka rata, 1945. objavljuje javno pismo pod naslovom „Zašto se ne vraćam u Njemačku“. U njemu proglašava sve Nijemce odgovornima za zločine nacističkog doba. Zanimljiv je njegov roman „Ispovijest varalice Feliksa Krula“ u kome istražuje teme identiteta, moralnosti, prevare i ljudske lukavosti.
Ta varalica Feliks otkriva se kao „bog lopova“ i majstor varanja, sposoban da se prilagodi svakoj situaciji i da izmanipuliše ljude oko sebe u svoju korist. Iza svakog prevarantskog poduhvata krije se njegova kompleksna ličnost, puna sumnji, ambicija i emotivnih sukoba, kako piše u prikazu ovog Manovog romana. Sličan Feliks (u prevodu Srećko) po imenu Kristijan Šmit zapao je Bosni i Hercegovini. Poslala ga je Njemačka kao nesreću i otrovni dar. Ušunjao se kao lopov i varalica u BiH. Jednom je izjavio da ga je „zbog specifičnosti zadatka i činjenice da je on bio njen čovjek od povjerenja“ poslala Angela Merkel, njemačka kancelarka.
To je prokomentarisala Željka Cvijanović: „Ako neko mora to da izjavi, onda je svjestan da stoji na staklenim, nepravnim i nelegalnim nogama. On sad to koristi kao neki tobože istorijski važan razlog zbog kojeg bismo mi trebali da umremo ili od straha ili od dragosti. Pa, to je tako ponižavajuće čak i slušati“.
Prije američkih predsjedničkih izbora, Šmit se nadao pobjedi Kamale Haris, jer po njegovim riječima „Donald Tramp, nije srećno rješenje“. Šmit se tada žalio što ga nakon silaska sa vlasti, Angela Merkel nije ni pomenula u svojim memoarima na preko 700 strana. Eto koliko joj je bio važan taj samozvanac i varalica.
Ali Kristijan Šmit je važan nastavljačima tradicija Vermahta kao Hitlerove nacističke armade zato što redovno prisustvuje obilježavanjima jubileja zločinačke armije, njenih divizija, veličajući Geringove ratne pilote.
Upravo je odnos prema Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj, poveznica Tomasa Mana i Kristijana Šmita. Jednoga koji je evropska književna veličina i drugoga koji je kriminalna štetočina.
SEPSA ZVANA KVINTA
Neformalna grupa zapadnih ambasadora u Sarajevu koja se naziva „kvinta“ kršeći Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima truje odnose u BiH miješajući se u njena unutrašnja pitanja. To je naglasio i Vasilij Nebenzja, ambasador Rusije u Ujedinjenim nacijama, koji kaže: „Duboko smo ubijeđeni da je nestabilnost u BiH rezultat dugogodišnje, izrazito antisrpske politike zapadnih država koje potkopavaju dejtonski sistem balansiranja interesa. Svima su takođe poznati primjeri očiglednog nepoštovanja BiH kao nezavisne evropske države, kao i pokušaji miješanja u njene poslove. To uključuje i postavljanje njemačkog državljanina Kristijana Šmita na mjesto visokog predstavnika u BiH, suprotno postojećim procedurama i bez saglasnosti Savjeta bezbednosti, kao i sve njegove kasnije aktivnosti“.
Šmitove aktivnosti su bile protivzakonski osnov za suđenje i presudu predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Taj udruženi zločinački poduhvat i napad na dejtonski ustavni poredak BiH po nalogu Šmita i bivšeg Bajdenovog ambasadora Majkla Marfija, provodili su vanustavno „tužilaštvo i sud BiH“, uz asistenciju neustavnog Ustavnog suda BiH, koji sve to potvrđuje. Umjesto da su sudije pročitale šta piše na zvaničnoj stranici OHR-a, po kojoj visoki predstavnik može nametnuti zakone samo u dva slučaja – ako se radi o važnim zakonima i ako ih prethodno nije usvojila Parlamentarna skupština na nivou BiH.
„Šmitov zakon“ o nepoštovanju njegovog lika i (ne)đela, ne ispunjava nijedan uslov čak ni po tim dopisanim i falsifikovanim „bonskim zaključcima“. Ali to nije smetalo da sudija vanustavnog „suda BiH“ Sena Uzunović kao svoj ratni zadatak osudi Dodika na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu javnih funkcija. I ne samo to, Uzunovićeva nastavlja nezakonit progon diktirajući svima šta treba da rade – da brišu Dodika iz registra političkih stranaka, da mu zabrane da se obraća javnosti, da mu ne daju da hoda po javnim putevima itd.
FANTOM I ZOMBI
Za zapadne ambasadore u Sarajevu, plus Japan kao finansijer i Turska u ime Islamske konferencije, koji sebe zovu „upravnim odborom PIK-a“, Kristijan Šmit je visoki predstavnik. To oni zovu vladavinom prava. Uzgred, Savjet za implementaciju mira (PIK) je samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja i organizacija bez ikakve nadležnosti po Dejtonskom sporazumu koji ga i ne pominje. Taj PIK se ne sastaje od sredine 2000. godine, pa kako može postojati njegov upravni odbor. Fantom i njegov zombi, kao što je i antidejtonska BiH koju su stvarali suprotno Dejtonskom sporazumu.
Tog njihovog nelegalnog i nelegitimnog visokog predstavnika Šmita niko od strana potpisnica Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma (Republika Srpska, Federacija BiH) nije tražio ni zvao, zato ga nije potvrdio ni Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, što su dva uslova po Aneksu 10. da bi neko bio imenovan visokim predstavnikom strana potpisnica Aneksa 10, a ne međunarodne zajednice, ni Ujedinjenih nacija kako se on sam i kako ga pogrešno titulišu.
Kada uskoro ode taj lažni i samozvani visoki predstavnik, može se očekivati kako će napisati memoare i podsmijevati se glupim bosancima koji su ga slušali i provodili njegove odluke. Mogao bi dodati i priču o pljački i podjeli 102 miliona maraka sa fantomskim Vijaduktom, firmom bez sjedišta i računa koje je Šmit oteo od Republike Srpske. Kao što bi i Valentin Incko, kao donekle legalni visoki predstavnik mogao uskoro napisati nešto slično, uživajući u milionima koje je dobio po osnovu mjesečne plate od 25 hiljada evra i bonusu za nametanje zakona o negiranju genocida. Inače, nijedan visoki predstavnik nije ni mogao imati pravo da nameće zakone, ni da smjenjuje demokratski izabrane funkcionere, ni da diktira sudovima kako će suditi. Sva takva djelovanja su krivična djela kriminalaca sa diplomatskim pedigreom.
Zapadne zemlje su u proteklih trideset godina rušile Dejtonski sporazum na štetu Republike Srpske i srpskog naroda, direktno ili kroz navodne reforme. Svjesno su proizvodili nestabilnost i trajne krize i time okovali i zaglavili BiH u neprevaziđenoj istoriji sukoba. Otimali su nam nadležnosti i nametali zakone stvarajući nedejtonsku BiH po željama i zahtjevima muslimanskih bošnjačkih struktura, sijući mržnju i netrpeljivost. Nažalost u tome su imali i imaju pomagače među srpskim strankama i političarima. Za istoriju beščašća ostaće zapisane brojne aktivnosti SDS-a i PDP-a zajedno sa političkim Sarajevom.
O tome samo dva primjera: Pružanje podrške lažnom visokom predstavniku Kristijanu Šmitu srdačnim i snishodljivim dočekom u Banjaluci. Ostale su slike uzajamnih osmijeha Šmita sa Draškom Stanivukovićem, Jelenom Trivić, Nenadom Vukovićem. To su oni koji su zajedno sa SDS-om i Vukanovićem tražili da Šmit smijeni Milorada Dodika sa mjesta predsjednika Republike Srpske. Oni su podržali sramotni i anticivilizacijski „Šmitov zakon“ po kome je sudila Sena Uzunović, otvoreno govoreći da je to stvar Milorada Dodika i da se on sam bori s tim. Nije Dodik sam, jer uz njega stoje srpski birači u izbornim pobjedama dvanaest puta uzastopno.
Drugi upečatljiv primjer: nezaboravno obraćanje Mladena Ivanića tada „srpskog“ člana Predsjedništva BiH izabranog udruženim glasovima SDS-a, PDP-a i svih bošnjačkih stranaka za koga su otvoreno agitovali. Na skupu mladeži SDA u Zenici, bazi mudžahedina za vrijeme krvavog građanskog rata u BiH, Ivanić se osjećao kao među svojima, izgovarajući – ja sam učestvovao u prenosu nadležnosti na BiH za pravosuđe, vojsku, PDV, carine, obavještajnu službu, a to su najvažnije državne nadležnosti. Uz Ivanića u Predsjedništvu BiH, Bošnjaci su u Savjet ministara instalirali Igora Crnatka da zajedno sa Ivanićem bude zagovornik NATO pakta i ocrnjivanja vlasti Republike Srpske.
ODGOVORNOST NARODA
Sloboda je za svaki narod isuviše važna riječ, da bi se sa njom poigravali razni bjelosvjetski hohštapleri potpomognuti domaćim izvođačima prljavih radova. Sve ovo je opomena, upozorenje, alarm za Republiku Srpsku i njenu vlast. Još više za srpski narod koji je bio i ostao žrtva raspada svijeta iz vremena hladnog rata. Zato na kraju, opet Tomas Man: „Sloboda, politički shvaćeno, prije svega jeste jedan moralno-unutrašnji politički pojam. Jedan narod koji nije u sebi slobodan i nije pred samim sobom odgovoran, ne zaslužuje ni spoljašnju slobodu; takav narod ne može da govori o slobodi, i kad koristi tu zvučnu riječ, onda je koristi na pogrešan način“.