Povratak na izvorni Dejton moguć je samo ako Republika Srpska natjera druge da shvate da im to jedino preostaje. Oni će to prihvatiti, ali tada će već biti kasno za njih, poručio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik na tribini „Izvorni Dejton ili mirni razlaz u BiH“, održanoj u Beogradu, u četvrtak, 27. maja u organizaciji informativno-političkih portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“, i uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.

Republika Srpska će ostati koliko ljudi koji u njoj žive budu stajali iza jake političke koncepcije, koja ide za tim da je čuva, rekao je Dodik, istakavši da je od potpisivanja Dejtonskog sporazuma počela njegova dezintegracija, a da sve ono što je napisano u Dejtonu ne funkcioniše.

„Zato smo htjeli da kažemo da smo mi strana i da hoćemo svoju poziciju i da kažemo da idemo da razgovaramo“, naveo je Dodik i dodao da ne treba ići ni u kakav avanturizam, već da treba izgraditi jasnu političku strukturu koja ima na pameti šta treba da se radi i da se integriše sa Srbijom.

„Očuvali smo Srpsku 25 godina, a ja mislim da će se definitivno njen položaj riješiti u narednih 10 godina. Jedino što ja mislim da je i ispravno i jedino održivo jeste da ona postane nezavisna država i da se kao takva udruži sa Srbijom u nekom dogovorenom obliku“, dodaje Dodik.

U pozdravnoj riječi u ime organizatora i Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, Mlađen Cicović, šef Predstavništva rekao je da je tribina rezultat nastojanja da se i s ove strane Drine čuju razmišljanja i prijedlozi koji bi možda mogli da pomognu u pripremi platforme za razgovore sa predstavnicima Federacije BiH o budućnosti Bosne i Hercegovine – bez inostranih posrednika, što je početkom maja inicirala Skupština Republike Srpske.

Na tribini održanoj u Pres centru udruženja novinara Srbije govrili su i: nekadašnji ambasador i univerzitetski profesor Darko Tanasković, politički analitičar Nenad Kecmanović, diplomata Zoran Milivojević, politikolog Aleksandar Pavić, sociolog Slobodan Reljić, urednik portala „Novi standard“ Aleksandar Vujović, ambasador BiH u Hrvatskoj Aleksandar Vranješ, profesor međunarodnih odnosa Željko Budimir i profesor geopolitike Srđan Perišić. Razgovor je moderirao urednik portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ Đuro Bilbija.

U izlaganju pod naslovom „Uticaj promene strukture moći u međunarodnom sistemu na političke odnose unutar BiH“ Željko Budimir je rekao da se pojavom „non pejpera“ Bosna i Hercegovina našla na raskrsnici, a da je to  je šansa za Republiku Srpsku, koja može da poentira na dva načina:

„Jedan je insistiranje na izvornom Dejtonu i mislim da nije vrijeme za radikalizaciju razlaza, ali odnosi u BiH su nedovršeni, nemogući i neizdrživi, tako da krajnji izlaz iz BiH Republika Srpska može da ima samo kao nezavisna država. Drugi su promjene u međunarodnoj politici, koje idu u prilog suverenističkoj politici Republike Srpske i njenim vlastima“.

U izlganju pod naslovom „Srpsko stanovište i politička realnost u BiH“ Aleksandar Vujović je rekao da je disfunkcionalnost države najmanji zajednički sadržilac oko kog svi politički akteri u BiH mogu da se slože.

„Budući da se politički predstavnici Srba, Hrvata i Bošnjaka uslovno slažu da sadašnja BiH nije funkcionalna država, što je očigledno i stranim posmatračima, dolazimo do zaključka da prijedlog razgovora o budućnosti BiH, koji je inicirala Skupština Republike Srpske nije naročito proaktivna inicijativa, već iznuđena nužnost kao preduslov za rješavanje problema, čije postojanje ne negira nijedna od tri strane, bez obzira na različita viđenja ko ili šta je glavni krivac za takvu situaciju“, smatra Vujović.

Kako je podsjetio Srđan Perišić u svom izlaganju „Promjene međunarodnog poretka i sudbina Bosne i Hercegovine“ BiH je unipolarna međunarodna geopolitička struktura na Balkanu, stvorena po volji SAD-a, nosioca tadašnjeg unipolarnog svjetskog poretka, koji je „slomio“ ravnotežu u međunarodnim odnosima.

Prema njegovim riječima, usporavanje globalizacije, svjetska finansijska kriza, kao i nemogućnost SAD da ekonomski, vojno i politički obezbjeđuju globalizaciju i unipolarnost, uslovili su da je struktura međunarodnog poretka počela da se mijenja poslije 2008. godine.

„Pored toga, Rusija se vratila na svjetsku scenu kao jaka vojna, energetska i politička sila, a Kina je postigla ogromnu ekonomsku moć, a na regionalnim nivoima sve veći uticaj je Irana, Turske, Indije“, ukazao je on.

On je naveo da je političko prisustvo Rusije u BiH, kroz saradnju sa Republikom Srpskom intenzivo i različito od prethodnog unipolarnog perioda, kada Rusija nije bila prisutna.

Čudno je da je Republika Srpska ovoliko dugo izdržala s obzirom na to koliko se krši Dejtonski sporazum, pogotovo što političko Sarajevo nema namjeru da se vrati izvornom Dejtonu, već želi da ostvari pomoću stranaca ono što nisu uspjeli u ratu, konstatovao je Aleksandar Pavić u izlaganju pod naslovom „Da li Savetodavno mišljenje MSP o ‘Kosovu’ može da bude putokaz za Srpsku?“.

On je dodao da Republika Srpska nije juče krenula s inicijativama za novi dogovor i da ona, zapravo, sve vrijeme samo želi da se poštuje stari dogovor, koji se ne poštuje od početka.

Slobodan Reljić je u svom izlaganju pod naslovom „Početni orijentir – objave Timoti Lesa“napomenuo da je danas ključna tačka gledište SAD-a, koje su, kako kaže, „iskrojile“ trenutno stanje:

„Amerikanci i sad preuređuju ovaj prostor, pokušavajući da uspostave svoju mjeru. Stvar se samo promenila u tome što su do sad radili na Srbima, a sada su spremni da rade i sa Srbima. Mi danas pored SAD-a, kao svjetsku silu, imamo i Rusiju i Kinu. One su spremne da podrže našu borbu, ali stvar mora da staje u principe. Ne sme se rušiti međunarodni poredak na račun pojedinačne arogancije i moći.“

On je ocijenio da se Srbi i Srbija vraćaju u ulogu ključnog igrača u regionu.

„Za promjene koje slijede – moramo da odaberemo aktivnu strategiju, a ne da pratimo igru Zapada. Dvije osnovne činjenice su: naš pristup mora biti jedinstveno narodni nastup Srba i drugo, koliko god da je na nama kršeno međunarodno pravo, polazićemo od pravno utemeljenih minimuma – izvorni Dejtonski sporazum i Rezolucija 1244″, rekao je on.

Nenad Kecmanović je u izlaganju pod naslovom „Može li se zaustaviti raspad BiH?“ poručio da Republika Srpska treba da pokrene ravnopravan dijalog tri naroda o budućnosti BiH bez stranih posrednika i istakao da je „bolje sporazuman razvod, nego loš brak“.

On je rekao da je potrebno da se u BiH vodi dijalog i nauči lekcija iz 1992. godine, istakavši da rata ne bi ni bilo da je dijalog nastavljen.

„Nije li došao pravi trenutak da upravo Srpska, kada je najjača, pokrene ravnopravan dijalog tri naroda o budućnosti BiH, ali dijalog koji će se voditi u samoj BiH, bez instranih posrednika? Dijalog kakav nikada nije vođen u BiH. Bošnjaci i stranci prekinuli su ga priznanjem BiH. Treba da naučimo lekcije iz 1992. godine. Bolje je sporazuman razvod, nego loš brak“, poručio je on.

Kecmanović je ocijenio da se BiH svela na zajedničke organe u Sarajevu, u kojem se predstavnici entiteta i naroda uzajamno u svemu blokiraju, a da su, poslije 25 godina pritisaka takozvane međunarodne zajednice da revizijom Dejtona i ustavnim reformama reintegriše BiH, rezultati kontraproduktivni.

On je naglasio da postoje indikacije da SAD, od kojih su Bošnjaci očekivali da konačno nametnu „jedinstvenu Bosnu“, popuštaju u politici dodavanja gasa u pogrešnom smjeru.

Kecmanović je podsjetio na izjavu američkog državnog sekretara Entonija Blinkena da neće biti „Dejtona dva“, kao i na izjavu specijalnog izaslanika američkog državnog sekretara Metjua Palmera da „američka konjica neće dojahati da riješi stvari u BiH“.

U izlaganju pod naslovom „Položaj i budućnost RS u aktuelnom međunarodnom kontekstu“ Zoran Milovojević je ukazao da zapadna alijansa region zapadnog Balkana, koji je zbog geostrateškog položaja i direktnog dodira sa njenim rivalima – Rusijom, Kinom, a onda i Turskom, Iranom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, smatra „svojom zonom uticaja“.

„U situaciji kada je drugi entitet – Federacija BiH na liniji `očekivanja` zapadne alijanse, to delovanje za tu alijansu dobija znatno jaču dimenziju i operativni značaj. Sve ovo duboko zadire u srpske interese identitetskog i održivog karaktera u čemu Republika Srpska ima strateški značaj. U tom smislu očuvanje Srpske postaje strateški aktuelno i suštinski važno za očuvanje srpskog korpusa i njegove izvorne interese na ovim prostorima“, naglasio je Milivojević.

Prema njegovim riječima, Dejton na kratak rok nema alternativu i jedina je formula koja se može u datom međunarodnom kontekstu politički i diplomatski, uz primjenu odgovarajućih ekonomskih i mehanizama meke moći, uspješno braniti.