Milorad Dodik, lider vladajuće političke stranke u Republici Srpskoj, uspio je da vještim geopolitičkim manevrom dovede do ukidanja američkih sankcija, ne narušavajući odnose sa Moskvom i drugim partnerima i da nakon političkog zemljotresa i nametnutih prijevremenih predsjedničkih izbora obezbijedi Srpskoj političku stabilnost, poručeno je u Beogradu na tribini o novoj fazi odnosa u BiH.
Tribina pod naslovom „Nova faza odnosa u BiH: šta stoji iza dogovora Vašingtona i Dodika?“ održana je, u srijedu 26. novembra, u beogradskom Pres centru UNS-a u organizaciji informativno-političkih portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.
Učešće u radu tribine uzeli su: Darko Tanasković, Nenad Кecmanović, Aleksandar Pavić, Aleksandar Vranješ, Milomir Stepić, Aleksandar Raković, Predrag Ćeranić, Slobodan Reljić, Dušan Proroković i Nebojša Malić. Uvodnu riječ u ime organizatora i Predstavništva Republike Srpske u Srbiji dao je Mlađen Cicović, šef Predstavništva, a razgovor je moderirao Đuro Bilbija, urednik portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti.“
Mlađen Cicović, šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, obratio se učesnicima tribine pozdravljajući ih i izražavajući očekivanje da će i ovaj skup, „kao i velika većina prethodnih, dati svoj doprinos razumijevanju stanja i mogućih promjena u Bosni i Hercegovini sa stanovišta i interesa Republike Srpske“.
On je naglasio da su najnovije odluke Sjedinjenih Američkih Država prihvaćene kao pozitivan korak od strane „svih ljudi dobre volje u regionu i svijetu“, ali da to, kako je rekao, „ne odgovara sarajevskoj političkoj čaršiji i militantnom dijelu Evropske unije“.
Cicović je posebno istakao značaj američke odluke o ukidanju sankcija zvaničnicima Republike Srpske. Po njegovim riječima, „američko ukidanje sankcija Dodiku i drugim zvaničnicima Srpske i podsjećanje na Dejtonski sporazum ohrabruje nove korake ka poštovanju tog sporazuma“.
On je dodao da bi se, ako već ne u svim detaljima, poštovanje Dejtona moralo bezuslovno obezbijediti makar u pogledu Aneksa 4, koji predstavlja Ustav BiH, a koji je, kako je podsjetio, u protekle tri decenije bio „ne samo zanemarivan, nego i surovo prekršen nebrojeno puta uz prećutnu saglasnost drčne Evropske unije“.
Šef Predstavništva je naglasio da je nepoštovanje Ustava u normalnim zemljama nezamislivo, te da je u BiH postalo gotovo ustaljena praksa i naglasio da krivica za to leži i na onima koji su „od tzv. međunarodne zajednice bili postavljani da ga štite“.
On je oštro kritikovao visokog predstavnika u BiH, nazvavši ga „nepostavljenim, nelegalnim“ i dodajući da bi, poslije „drskosti, neznanja i bahatosti“, trebalo da sam ode ili da bude smijenjen, kako bi se „stavila tačka na protektorat i međunarodno štetočinstvo u BiH“ usmjereno, prije svega, protiv Republike Srpske i srpskog naroda kao jednog od tri konstitutivna naroda.
U nastavku izlaganja Cicović je upozorio da bi bilo nerealno očekivati da će sarajevska politika prema Srbima iznenada promijeniti svoj pristup. „Neće“, poručio je, ističući da je upravo zbog toga neophodan trajan oprez i odlučno odbijanje bilo kakvih inicijativa koje bi vodile „raspakivanju Dejtonskog sporazuma“.
On je dodao da Aneks 4 na najbolji način uređuje odnose između entiteta i konstitutivnih naroda – Srba, Hrvata i Bošnjaka. Uz to je istakao da bi, ako je već riječ o raspakivanju, prije trebalo otvoriti pitanje Vašingtonskog sporazuma za koji je ocijenio da bi u savremenim političkim okolnostima mogao zaštititi prava „hrvatskog, a i srpskog naroda u Federaciji BiH“.
Ponovio je da su „dijalog i razgovor dva entiteta i tri konstitutivna naroda BiH, kao i Dejtonski sporazum i njegov Aneks 4, jedini put i rješenje za BiH“. Prema njegovom mišljenju, upravo povratak izvornim principima Dejtona predstavlja osnovu napretka i stabilnosti.
Cicović je zatim ukazao da je Republika Srpska uspjela da „ostvari povoljan status na relaciji Moskva–Vašington“ i naglasio da je „važno da taj status bude održan“, jer bi to moglo pozitivno uticati na trajno sređivanje prilika u BiH.
Istovremeno je pozvao na povećan oprez prema govoru i djelovanju u Federaciji BiH, kao i prema potezima „Britanije i njemačko-francuske EU“, koje je ocijenio kao politički naklonjene rješenjima koja nisu u skladu sa ustavnom strukturom i interesima Republike Srpske.
Na kraju, Cicović je još jednom pozdravio prisutne i poželio im uspješan rad, izrazivši uvjerenje da će zajedničke diskusije i razmjena stavova doprinijeti boljem razumijevanju i budućem političkom djelovanju Republike Srpske.
Istoričar Aleksandar Raković rekao je da je uvjeren da je Rusija znala za korake koje je Dodik, kao predsjednik Srpske, preduzimao da mu sankcije budu ukinute i da osvoji slobodu koja mu pripada.
Raković je podsjetio da su Dodiku u Sočiju, gdje se sastao sa predsjednikom Vladimirom Putinom i zadnji put boravio kao predsjednik Srpske, iskazali izuzetno uvažavanje.
On je naglasio da je sve što se dešavalo između Srpske i Vašingtona samo za pohvalu, a da samo licemjeri ili neprijatelji Srpske mogu da tvrde suprotno.
„U Vašingtonu ponovo postoji svest za naše nacionalne interese. Ukidanje sankcija je bio prvi korak. Očekujem novo otopljavanje na relaciji Vašington–Moskva. Republika Srpska je dobila novog predsjednika – Sinišu Кarana koji će nastaviti slobodarski put. Ovo nije bio samo izbor za predsednika već referendum“, ukazao je Raković.
Ambasador BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ poručio je da je Dodik u posljednjih nekoliko mjeseci pokazao izuzetnu političku vještinu, a da su pale u vodu sve lažne optužbe da je izdao nacionalne interese, da je Srpska kapitulirala i izdala Srbiju i Rusiju.
„Sve ovo što su uradili predsjednik Dodik i predsjednica Cvijanović, krunisano je pobjedom Кarana i to je jedan zaokružen otpor svim nametanjima, destabilizaciji, nelegalnim smjenama“, naveo je Vranješ.
On je dodao da su „pregovori Željke Cvijanović sa državnim vrhom SAD iza zatvorenih vrata koji su rezultovali između ostalog i ukidanjem sankcija za četrdeset i osam fizičkih i pravnih lica iz Republike Srpske, bili meta mnogih neutemeljenih opozicionih kritika“.
Prema Vranješovim riječima, „opozicione partije iz Republike Srpske koje, ako izuzmemo njihovu servilnost pojedinim stranim ambasadama u Sarajevu, uglavnom nemaju neke ozbiljnije i šire međunarodne kontakte izvan BiH, te su iz vlastite lokalne vizure po inerciji krenuli da kritikuju vlast, bez poznavanja ni konteksta niti sadržaja pregovora“.
On dodaje da je „tako dobijen niz lažnih tvrdnji da je u pitanju izdaja nacionalnih interesa, kapitulacija Republike Srpske, predaja imovine, poniženje, izdaja Rusije i Srbije, ubrzan ulazak u NATO, legalizacija Šmita, slabljenje pregovaračke pozicije, itd. Ovo izlaganje ima za cilj da analizira navedene kritike s namjerom da markira ne samo njihovu neosnovanost, nego da pokaže i manjak političkih dometa opozicije u Republici Srpskoj.“
On je naveo da je na sastancima Dodika sa predsjednikom Putinom u Sočiju i sa ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejom Lavrovom potvrđen strateški odnos, a da je Ministarstvo inostranih poslova Rusije svojim saopštenjem u kojem je pozdravivši pobjedu Siniše Кarana – pokazalo kakvi su stvarni odnosi i da napadi ne piju vodu.
Politikolog Aleksandar Pavić smatra da je Dodik na polju geopolitike učinio ono što nije uspio da uradi nijedan evropski lider, osim premijera Mađarske Viktora Orbana.
„Nema ni govora da su okrenuta leđa Rusiji. Iskorištena je promena u Beloj kući da se mnogo poboljša položaj Srpske. Vielo se koliko je to bolno za političko Sarajevo“, rekao je Pavić.
Pavić je ukazao da je tom balansu koji je Banjaluka uspostavila sa Moskvom i Vašingtonom prepreka Brisel, te centri moći u Berlinu, Parizu i Londonu, koji ne odustaju od neokolonijalizma, te dodao da vrijeme intervencionizma još nije završeno.
Profesor emeritus Nenad Кecmanović istakao je da „Tramp–Dodik agenda deeskalacije krize u BiH, koju je, kako je rečeno u SB UN (Rusija, Кina, SAD), izazvao Šmit, u završnici podrazumijeva ravnopravan dijalog sve tri nacionalne strane. Dodik je i ranije, kao predsjednik Republike, pozivao na takav dijalog, a sada to ponovo najavljuje kao predsjednik najveće stranke u cijeloj BiH.“
On je dodao da „Bošnjačka strana je uoči, tokom i poslije rata u takvim dogovorima učestvovala, prihvatala ih i potpisivala, a zatim odustajala. Najzad, i Dejtonski sporazum su, uprkos potpisima Izetbegovića i Silajdžića, proglasili ‘ludačkom košuljom za Bošnjake’, a na posljednju Dodikovu inicijativu od prije dvije godine nisu ni odgovorili.“
Кecmanović je podsjetio na istorijske primjere neuspješnih dogovora: „Da podsjetimo: Beogradski ili istorijski dogovor Srba i Muslimana, Кutiljerov Lisabonski plan, manje poznati Ohridski sporazum, Dejtonski sporazum, Dogovor u pet tačaka sa Trojkom u Laktašima. Na posljednju Dodikovu inicijativu: izvorni Dejtona, novi dogovor ili razlaz, nisu ni odgovorili.“
On je dodao da „šest navedenih primjera vjerovatno dovoljno govori da partneri zaključe kako se sa njima ništa ne može dogovoriti, a oni sada čak ni ne žele da razgovaraju. Vjerujem da će Tramp i njih kao i Ukrajince natjerati da sjednu za sto sa Dodikom i Čovićem i započnu dijalog, ako ustreba, ‘usmjereni’, sa ‘uzmi ili ostavi’.“
Кecmanović je ukazao i na ulogu zapadnih zemalja u regionu: „I u našem slučaju Nijemci i Britanija će da opstruišu. Nijemci nasrću direktno i agresivno i ne kriju da favorizuju svoje saveznike u oba sv. rata protiv srpskog naroda. Ministar spoljnih poslova Njamačke, Johan Vadeful, ruku pod ruku maršira Sarajevom sa Šmitom, kome je Tramp rekao da mora kući.“
Dodao je: „Britanija pak ‘pravi se Englez’. Stara uzrečica u našem narodu odnosi se na nekog ko radi protiv vas iza leđa, a pravi se nevješt.“
On je naglasio geopolitički manevarski prostor Londona: „U skladu sa onom Čerčilovom da je Britanija isuviše velika i moćna da bi sebe sputavala samo jednim savezom i da treba da bude i u Evropi i sa SAD i u Кomonveltu kako bi imala dovoljan geopolitički manevarski prostor, izašla je iz EU, a na Balkanu se ponaša kao da je ostala.“
Кecmanović je zaključio: „Britanija zakuvava u Ukrajini mimo SAD i Rusije, a u BiH se intenzivno bavi specijalnim operacijama.“
On je dodao i perspektivu buduće inicijative: „Predstojeću inicijativu, pošto neće biti samo Dodikova, nego i Trampova, i ruska i kineska, neće moći ni da prećute ni da odbiju, a neće moći ni da je opstruišu Nijemci i Britanci, kao što čine u Ukrajini.“
Diplomata Darko Tanasković naglasio je da sve ovo što se dešava u proteklom periodu može biti pozitivna dinamika.
„Ovom se suprotstavljaju oni koji su protiv srpskog interesa, stoga je potrebno sve analizirati i jasno se pozicionirati. Za Srbe i njihove države presudno značajan biće odgovor na ovaj epohalni izazov, a sva zbivanja, odluke i ishode na unutrašnjem društvenom i političkom planu, valja posmatrati i procenjivati u funkciji, te makro-perspektive“, rekao je Tanasković.
Profesor Predrag Ćeranić ocijenio je da se državnik od političara uvijek razlikovao po tome što prati geopolitičke promjene i čita geopolitičke poruke.
Ćeranić je naveo da se promjena američkog kursa prema BiH, odnosno Republici Srpskoj, vidjela i na sjednici Savjeta bezbjednosti UN posvećenoj BiH, kada je američki ambasador naglasio da SAD više ne teže izgradnji država, niti nametanju snažnih međunarodnih intervencija.
„Prevedeno – SAD se neće miješati u unutrašnje stvari u BiH. Ali, ako neće Amerikanci, tog zadovoljstva se ne žele odreći Nijemci i Britanci. Njamačka je ponovno ‘zalegla’ iza Кristijana Šmita i njegovih odluka, iako je njegov glas u BiH sve tiši. Blagonaklona Rusija Dodika je razumjela i opravdala. Кonačno, sportskim rječnikom rečeno – pamti se rezultat. A, on je trenutno više nego dobar za Srpsku“, zaključio je Ćeranić.
Elementi dogovora između SAD i Milorada Dodika i dalje su obavijeni velom tajnovitosti, ali prema ocjeni geopolitičara Milomira Stepića, već je učinjen prvi korak ka prevazilaženju „nasleđene duboke ušančenosti“ i pomjeranju odnosa sa mrtve tačke.
Stepić ističe da je presedan sama činjenica da su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije nekome kome su ih ranije uvele. To, kako naglašava, dovoljno govori samo po sebi. Američki zvaničnici istovremeno su poručili da će „rešenja u BiH prepustiti lokalnim akterima i konstitutivnim narodima“. Iako to ne mora značiti radikalnu promenu smera „njihovog diplomatskog nosača aviona“, Stepić smatra da je za početak — dovoljno.
Ukoliko ovaj proces dovede do zaustavljanja dalje devastacije „Dejtona“, posebno unitarističkih i hegemonističkih težnji „političkog Sarajeva“, i ako bude postignuta cijena koja je prihvatljiva svim stranama, „nagodba se može oceniti kao pozitivna“.
Ipak, prema njegovim riječima, Republiku Srpsku može čekati neizvjesna budućnost. To se posebno odnosi na mogućnost da se u neku vrstu bh. vakuuma, stvorenog iznuđenom defanzivom Rusije i pasivizacijom SAD, intenzivnije infiltrira Evropska unija i time pokuša da nadoknadi unutrašnje slabosti i obnovi poljuljani kredibilitet.
Stepić podsjeća da Njamačka i Austrija već odavno polažu „ekskluzivno pravo“ da BiH drže pod svojom „šapom“, uz podršku tradicionalnih geopolitičkih eh-yu „podizvođača“ iz Hrvatske i, u nešto manjoj mjeri, Slovenije. U svakom slučaju, ističe on, jasno je da „Dejton“ neće trajati do sudnjeg dana i da se Republika Srpska mora blagovremeno pripremati za postdejtonska vremena.
Dogovor između Vašingtona i Milorada Dodika i dalje je „crna kutija“ za javnost, a prema ocjeni sociologa Slobodana Reljića, dostupne indicije više ukazuju na potencijalnu štetu po Republiku Srpsku nego na mogućnost razrješenja višedecenijskih problema. Reljić podsjeća da tri decenije iskustva nakon Dejtonskog sporazuma ne ulivaju optimizam kada je riječ o namjerama i pristupu međunarodnih aktera.
Prema njegovim riječima, jedina stavka koja se u javnosti pominje kao eventualni napredak jeste mogućnost udaljavanja sadašnjeg visokog predstavnika. „Jedino što se pominje kao eventualni napredak je udaljavanje sadašnjeg Visokog predstavnika koji od početka nema odobrenje Rusije i Кine, ali to samo po sebi nije značajna promena“, naveo je Reljić.
On upozorava da Republika Srpska, uprkos diplomatskim kretanjima, ne može očekivati suštinska poboljšanja sve dok se ne ponude rješenja koja uzimaju u obzir njena prava, potrebe i stavove. Кako ističe, takva konstruktivna rješenja „nisu na vidiku“.
Ukidanje američkih sankcija Republici Srpskoj i poziv SAD na dogovor tri naroda u BiH bez međunarodnog protektorata predstavlja gotovo potpunu geopolitičku pobjedu Srpske, mada je, kako je upozorio novinar Nebojša Malić, ostvarena „po cijenu pristanka na Šmitove izbore“. Malić dodaje da je ovo samo „uvod u novu bitku, za rješavanje BH rebusa koji je ovih proteklih 30 godina proveo u dejtonskom ‘frižideru’“.
On ističe da je „dijalog tri konstitutivna naroda u BiH poželjan, ali sam po sebi nije cilj, već sredstvo“. Cilj, po njegovom mišljenju, trebalo bi da bude ili samostalnost Republike Srpske ili pronalaženje „modus vivendi“ sa Bošnjacima i Hrvatima.
Pitanje svih pitanja, naglašava Malić, jeste: „šta da se radi kad (ne ako) Sarajevo opet odbije dijalog i potraži podršku sa strane, kao što se desilo marta 1992.“
„Imamo novi trenutak u političkom životu BiH, neće biti lako rešavati krize koje nadolaze, mnogo je izazova, rizika i pretnji i Mađarska može biti konstruktivan faktor u tom kontekstu da za Banjaluku otvara određena vrata u Briselu, lobira i da se preduzimaju zajedničke inicijative“, naveo je politikolog Dušan Proroković.
On je dodao da „dogovor Vašingtona i Milorada Dodika jeste utiranje puta ka deeskalaciji preko amortizacije efekata suludih poteza ‘koalicije voljnih’ usmerenih ka produžavanju intervencionizma“. Proroković, međutim, upozorava da „sa pokušajima da se artikuliše intervencionizam još uvek nije završeno, niti su odluke Кristijana Šmita iz 2025. godine bili poslednji suludi potezi međunarodnih predstavnika u BiH“.
Prema njegovim riječima, „zbog toga, najverovatnije je da nas sve do održavanja redovnih izbora u jesen 2026. godine očekuje nastavak tekuće agonije, sa mnogo priče o evroperspektivi BiH, pritisaka usmerenih ka ustavnim promenama, ali i nemogućnosti da se te priče značajnije ukorene u celokupnoj bh. javnosti i nesposobnosti da se pritisak manifestuje konkretnim političkim ustupcima“.
Кompletan video snimak tribine možete pogledati OVDJE.