U četvrtak 27. februara, u 11 sati u Pres centru Udruženja novinara Srbije u Beogradu održana je tribina na temu „Republika Srpska u svjetlu novih činjenica o građanskom ratu u BiH“ u organizaciji informativnog portala Sve o Srpskoj, Evroazijskog bezbednosnog foruma i Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.
Neposredan povod bili su obavještajni podaci MI 6 koje je nedavno objavila britanska Vlada, u kojima stoji da je Vojska Republike Srpske bila isprovocirana od ABiH da uđe u Srebrenicu, što demantuje tezu o planiranom masovnom zločinu, odnosno genocidu. Ali, na tribini je bilo riječi i o drugim u međuvremenu objavljenim inostranim sazanjima o ratnim godinama u BiH i Republici Srpskoj. Za našu nacionalnu javnost ta saznanja nikada nisu bila ni nova, ni tajna, pa nisu izazvala veću pažnju, a u zapadnim političkim krugovima i mas-medijima preko svega se prešlo bez komentara. Štaviše, britanski amabasador u BiH, za sarajevske medije je lakonski potvrdio da njegova vlada ostaje pri ranijim ocjenama o genocidu u Srebrenici. Ovaj opšti tajac bio je razlog više da tri suorganizatora ovu temu stave na dnevni red zajedničke tribine.
Govorili su: dr Predrag Ćeranić, dr Mitar Kovač, politikolog Aleksandar Pavić, dr Slobodan Reljić, Dušan Pavlović iz Republčkog centra za za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica i dvokat Branko Lukić.
Dekan banjalučkog Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić ocijenio je da Republika Srpska treba da nastavi sa prikupljanjem dokumenata o ratu u BiH, da čita geopolitičke poruke i jača savezništvo sa državama koje su joj naklonjene.
„Ne treba odustajati, moramo ubjeđivati svijet, brojne centre moći za koje procijenimo da im vrijedi govoriti, da rat nije bio onakav kako se gleda iz ugla političkog Sarajeva“, rekao je Ćeranić.
On je tokom izlaganja o temi „Britanska politika u svjetlu novih činjenica o ratu u BiH“ istakao da Vlada Republike Srpske ulaže veliki napor na prikupljanju tih dokumenata.
„Dokumenti koje je objelodanila britanska Vlada daju nam za pravo da kažemo: `Pa znali ste, ali sasvim drugačije ste postupili`…Kako je moguće da na osnovu tih činjenica britanska Vlada inicira donošenje deklaracije o genocidnosti Srba, što se nije dogodilo zahvaljujući Rusiji?“, pita Ćeranić.
Prema njegovim riječima, u vezi sa onim što se i dalje dešava Srbima ne treba zanemariti geopolitički kontekst i interese velikih sila.
„Moja osnovna poruka jeste da treba istrajati i biti dosljedan u prikupljanju dokaza i činjenica kako bismo prezentovali šta se zaista dešavalo u proteklom ratu. Tu Vlada Republike Srpske čini jako velike napore putem Centra za istraživanje ratnih zločina“, rekao je Ćeranić.
On je napomenuo i da Britanci imaju svoj geopolitički interes i nastoje da, uz američku podršku, ostvare dominaciju u ekonomskoj, političkoj i vojnoj sferi i vrate nekadašnji imperijalistički sjaj.
Prema njegovim riječima, Republika Srpska treba da čita te geoplitičke poruke i da pronalazi odgovor, jačajući savezništva.
„Naravno da je Rusija ta sila koja nam može pomoći u strateškom smislu iako bi u operativnom smislu njihovo prisustvo moglo biti daleko jače, ali postoje još neke države i politički centri gdje bi savezništva trebalo osnažiti“, rekao je Ćeranić, ubrajajući Izrael među te države.
„Strategija političkog islama u izgradnji unitarne Bosne i Hercegovine i razaranja Republike Srpske“ je naslov izlaganja Mitra Kovača iz Evroazijskog bezbednosnog foruma koji počinje od srednjovjekovnog pohoda Osmanlija na Bosnu i nastavlja se u vrijeme Austrougarske aneksije.
Osvrnuvši se na period NDH kada su muslimani u ime Hrvata dominirali bosanskim dijelom ustaške uprave Pavelićeve kvislinčke države, da bi u jednom momentu zatražili neposrednu kolaboraciju sa Hitlerovom nacističkom državom, Kovač je rekao da je sada prisutna strategija političkog islama, koja datira još od Otomanskog carstva, te da joj je danas cilj izgradnja unitarne BiH i razgradnja Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, strategija političkog islama u BiH uvijena je u oblandu građanskih prava i sloboda, uz stalno negiranje prava srpskog naroda i Republike Srpske.
Ključne činjenice o Srebrenici su se odavno znale istakao je već u naslovu Aleksandar Pavić, politikolog i kolumnista informativnog portala Sve o Srpskoj.
Pavić je naglasio da su nažalost haške presude u globalu zasnovane prvenstveno na geopolitičkim interesima, kao i vrlo problematičnim informacijama i svjedocima u najvećem dijelu donijete, ali da to ne znači da je bitka za istorijsku istinu završena.
„Međutim, to ne znači da je bitka za istorijsku istinu, koja će na kraju imati odjeka i u geopolitici i u pravu, a pogotovo u odnosima unutar BiH i širom regiona, ne prestaje. Naprotiv!“, naglasio je Pavić.
Podsjećajući na navodne satelitske snimake potencijalnih „masovnih grobnica” kojima je Medlin Olbrajt mahala u Savjetu bezbjednosti u avgustu 1995. godine, a koji su i dalje nedostupni javnosti, Pavić je rekao da ne treba zaboraviti sve one možda i važnije dokumente koji još uvijek nisu ugledali svjetlost dana.
„U tom svetlu će novoobjavljeni britanski dokumenti imati svoju vrednost i mesto“, naveo je Pavić i zaključio da se u toj „skrivenoj istoriji“ kriju i pravi razlozi zašto je cio zapadni projekat preoblikovanja našeg prostora, naših umova i naših života osuđen na propast.
Kolumnista informativnog portala Sve o Srpskoj Slobodan Reljić u izlaganju naslovljenom „Srbi i posledice zapadne ratne propagande 1990-ih – šta se može očekivati i kako da se iz procesa izvuku korist” napravio je paralelu između odnosa tzv. međunarodne zajednice prema Republici Srpskoj i Srbiji i istakao da su u oba slučaja Srbe tretirali kao ratne neprijatelje prema kojima su dozvoljena sva sredstva.
On je rekao da je sasvim izvjesno da će sa Zapada stizati sve više dokumenata koji će nam o događanjima u razaranju SFRJ, a posebno o građanskom ratu u BiH i NATO bombardovanju Srba zbog Kosova, donositi „ono što znamo“, ali za šta nismo imali „i drugu stranu“.
Naglasio je da odgovor na po Srbe štetnu zapadnu ratnu propagandu u sadašnjem vremenu mora biti organizovan.
„Vrlo je važno kako ćemo mi učestvovati u tom razbijanju napuklog mozaika – valjalo bi da to bude aktivan i ciljan pristup, a nastup – organizovan i konkretan“, rekao je Reljić.
Predstavnik Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Dušan Pavlović rekao je da je u britanskim dokumentima o Srebrenici ponovljeno nešto što je ljudima iz Centra već bilo poznato iz drugih izvora.
On je naveo da je taj centar imao više od šest miliona strana dokumenata iz ratova, tako da je to što piše u o britanskim dokumentima o Srebrenici već poznato.
„Možemo da otvorimo pitanje zašto su Britanci objelodanili baš sada te dokumente koji se odnose na Srebrenicu i koji govore o 11. i 12. julu i otvaraju činjenice koje ne idu u prilog muslimanima u BiH, a ni Turskoj kao njihovom pokrovitelju“, rekao je Pavlović.
Prema njegovim riječima, zanimljivo je da Britanci nisu objelodanili dokumentaciju koja se odnosi na 13, 14, 15 i 16. jul.
Advokat Branko Lukić, šef advokatskog tima bivšeg komandanta VRS Ratka Mladića, u izlaganju pod naslovom „Haške presude između izmišljanja i uništavanja dokaza“ izložio je sopstvena iskustva o radu Haškog tribunala navodeći niz dokaza o tome na koji način je taj sud zloupotebio pravo.
Lukićeva glavna teza glasi da su sve presude za navodni genocid u Srebrenici u Haškom tribunalu donesene bez ijednog dokaza, a da je jedini dokaz na koji se tužilac pozivao izmišljeni sastanak između 12. i 13. jula 1995. godine.
„Sve u svemu, haški procesi bili su pravi El Dorado za tužioce jer nisu morali da dokazuju krivicu, nego samo pripadnost grupi, ili u ovom slučaju narodu“, zaključio je Lukić.
Govornici su se složili da ne treba očekivati neposredne efekte ni u pogledu promjene stereotipa „Srbi su krivci za sve“, niti u pogledu revizije haških presuda od kojih su baš one najteže vezane za „genocid“ u Srebrenici. Ali, takođe su se složili, da su ova otkrića ili „otkrića“, koja će isplivavati sve više i sa sve više strana, samo fragmenti istine kao cjeline. Ako je mi ne budemo oblikovali, neće ni drugi.