Glas Srpske |Piše: Slavko Mitrović, 17. mart 2025. godine –

Političko Sarajevo, muslimanska sećija, čaršija i sokaci, radosno su dočekali Kristijana Šmita koji je 2021. godine, 80 godina poslije nacista, ušao u Sarajevo zbog nedovršenog posla na Balkanu. Njemačka je sada poslala Kristijana Šmita sa posebnim zadatkom da milion Srba zarobi u logoru zvanom BiH. Umjesto tenkova, „štuka“ i prijekih sudova, Šmitovo oružje je sarajevsko, muslimansko, vanustavno „tužilaštvo i sud BiH“

Na donedavno nepoznatoj fotografiji vidi se Adolf Hitler, nacistički  vođa, kako stoji i gleda ploču na kojoj piše: „Na ovom istorijskom mjestu Gavrilo Princip navijesti slobodu na Vidovdan 15/28. 1914. godine“. Do ulaska nacističke  vojske u Sarajevo 17. aprila 1941. godine, ta ploča se nalazila na mjestu pored obale Miljacke, sa koga je Gavrilo Princip pucao u austrougarskog okupatora Franca Ferdinanda. Trenutak kada nacisti skidaju spomen-ploču zabilježen je kamerom i uključen u jedan filmski žurnal sa snimcima ulaska nacističkih tenkova u Sarajevo, muslimanske mase koja ih veselo pozdravlja uz podizanje njemačke zastave sa kukastim krstom.

Prvog jula iste godine, a povodom poklanjanja spomen-ploče Adolfu Hitleru, komentator NDH-ovskog „Sarajskog novog lista“ trijumfalno piše: „Sarajevo je opralo sa sebe vidovdansku ljagu“. Oblik Sarajvo ovdje nije štamparska greška, jer su ga ustaše prvih mjeseci okupacije formalno promijenile u Sarajvo. Hitleru je ploča  uručena 20. aprila 1941, kao najdraži rođendanski poklon. U tekstu koji je objavilo beogradsko „Vreme“  Muharem Bazdulj piše:  „Firer je bio srećan što mu je njegova vojska nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije iz te ubijene zemlje donijela na dar jedinu stvar koja mu nešto znači: ploču kojom su u Sarajvu odali počast Gavrilu Principu.

Mrtvace treba pokopati, misli Hitler, a ova ploča koju su podigli da slave svoju slobodu i njemačko poniženje sada je nadgrobna ploča njihovoj zemlji i njihovim snovima“. Njemačka je i krajem prošlog vijeka najviše doprinijela razaranju i komadanju Jugoslavije, priznavajući Hrvatsku, Sloveniju, Alijinu BiH, danas podržava Aljbina Kurtija, omiljenog sarajevskog gosta i sagovornika Denisa Bećirovića, Nermina Nikšića, Željka Komšića.

BiH kao zona sumraka

Sadašnje vrijeme označava neprekinuti rat koji su muslimani pod vođstvom Alije Izetbegovića započeli i vodili protiv svojih komšija Srba, potom i Hrvata, ali i svojih sunarodnika u zapadnoj Bosni. Baš onako kako je Alija zapisao u svojoj „Islamskoj deklaraciji“ kojom je nastavio svoj put započet u vrijeme Drugog svjetskog rata i pripadanja onome što je simbolizovala muslimanska Handžar divizija. Na početku rata Hitlerova nacistička Njemačka je u punom zamahu, ruši sve pred sobom, prijeti cijeloj Evropi, posebno slovenskim narodima – Poljacima, Česima, Slovacima, Srbima, Ukrajincima, Bjelorusima, Rusima. Drugi svjetski rat je počeo zato što se Njemačka nije držala  međunarodnog prava i mirovnog ugovora potpisanog nakon Prvog svjetskog rata u Parizu.  Baš kao što se ni danas ne drži međunarodnog Dejtonskog sporazuma (koji je takođe potpisan u Parizu 1995), šaljući lažnog visokog predstavnika Kristijana Šmita da drži BiH u rasulu, kao što kaže Željana Zovko, HDZ-ova evroparlamentarka iz Hrvatske.

Šmitove brljotine sa Izbornim zakonom BiH, suspenzija Ustava na jedan dan, kao i neustavni i protivpravni pokušaj dopune Krivičnog zakona BiH vrhunac su besmisla i nepravnog nasilja. Šmit  je svojom odlukom  kao krivično djelo proglasio svako protivljenje onome  što on izmisli. Za nepoštovanje njegovih odluka  odredio je kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora, prestanak službene dužnosti i zabranu vršenja službene dužnosti na period do 10 godina.

Po tom zakonu muslimansko „tužilaštvo BiH“ je optužilo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zato što je poštujući obavezu iz Ustava Republike Srpske potpisao zakone koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske. Onda je muslimanski sudija „suda BiH“ potvrdio takvu budalastu optužnicu, pa je onda muslimanski sudija započeo suđenje Dodiku, a drugi muslimanski sudija nastavio i osudio predsjednika Republike Srpske na godinu dana zatvora i zabranu vršenja službene dužnosti na šest godina. Pravni osnov suđenja Miloradu Dodiku sadržan je u muslimanskom pravilu – kadija te tuži, kadija ti sudi. Republika Srpska, kao ni Rusija i Kina, stalne članice Savjeta bezbjednosti UN, ne priznaju Šmita za visokog predstavnika, jer je nelegalan i nelegitiman. Čak i da je potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN, nema pravo nametati zakone.

Zato je Narodna skupština Republike Srpske odbacila cjelokupan nepravni postupak „tužilaštva i suda BiH“ protiv predsjednika Srpske. Zato  je „tužilaštvo BiH“, opet po Šmitovom zakonu,  podiglo optužnicu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića i predsjednika Vlade Radovana Viškovića za „rušenje ustavnog poretka BiH“, iako nijedan nije „upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile“ narušio ustavni poredak, kako je pisalo u Krivičnom zakonu BiH. Ali Šmit je dopunio i član 156. Krivičnog zakona BiH dodavši riječi ako „na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak BiH“.

Kazna je opet pet godina zatvora. A šta je drugi protivpravan način, to određuje muslimansko „tužilaštvo BiH“. Trojica najviših državnih funkcionera Republike Srpske su optuženi za rušenje ustavnog poretka BiH zbog toga što je Narodna skupština Republike Srpske donijela zakone iz svoje ustavne nadležnosti, pri tome poštujući Ustav BiH po kome sve što nije izričito dodijeljeno institucijama BiH pripada entitetima. Po Ustavu BiH nadležnost za pravosuđe i policijske poslove nije izričito dodijeljena nivou BiH, pa je Narodna skupština Srpske zabranila djelovanje „tužilaštva i suda BiH“ i SIPA na prostoru Republike Srpske, jer su vanustavni zato što nisu izričito predviđeni Ustavom BiH.

Pošto se trojica funkcionera Srpske nisu odazvali pozivu na saslušanje pred tužiocem Ćazimom Hasanspahićem, onda je „sud BiH“ izdao nalog za privođenje, a ubrzo i potjernicu za njima. Ako je nekome donošenje Šmitovih dopuna Krivičnog zakona BiH bilo diskutabilno, sada je jasno da je njihovo sprovođenje od strane vanustavnog „tužilaštva i suda BiH“ duboko zalaženje u zonu sumraka.  Optuživaće „tužilaštvo BiH“ i narodne poslanike, ali i ogromnu većinu Srba i nesrba iz Republike Srpske za rušenje ustavnog poretka BiH. Zbog čega? Tako što će  rušenjem ustavnog poretka BiH proglasiti učešće i gledanje defilea 9. januara na Dan Republike Srpske, isticanje zastave Srpske na prozorima stanova, u izlozima lokala, pjevanje „Bože pravde“, zapravo sve što padne na pamet „tužilaštvu i sudu BiH“.

Zašto bi to bilo protivpravno djelovanje? Zato što je Ustavni sud BiH glasovima sudija – dva Bošnjaka iz SDA i tri stranca korumpirana visokom platom, praznik Republike Srpske, 9. januar, proglasio neustavnim, dakle, protivpravnim. Svake godine u to vrijeme u Sarajevu je vrišteća histerija uz napade na Republiku Srpsku kao „genocidnu tvorevinu“ i Srbe kao „genocidaše“. Čine oni to i tokom cijele godine, uz nemušto sasluženje stranaca.

Mamuzanje mrtvih sarajevskih konja 

Republika Srpska se još 2007. godine suprotstavila nepravnim nametanjima i odlukama tadašnjeg visokog predstavnika Miroslava Lajčaka. To je natjeralo Lajčaka i OHR da odstupe razvodnjavajući ono što su napisali. Milorad Dodik kao tadašnji premijer pred poslanicima Narodne skupštine Republike Srpske je rekao: „Prijetnje i pritisci kojima su u posljednje vrijeme izloženi Republika Srpska i njeni organi, kao i ja lično, ne mogu uticati da prihvatimo bilo kakav stav koji bi bio na štetu Republike Srpske.

U to, naravno, treba da budu sigurni i oni koji misle da je sila vrhunsko pravo i da silom mogu da promijene nečije mišljenje. Naše je opredjeljenje očuvanje onoga na što Republika Srpska polaže pravo po međunarodnom ugovoru koji se zove Dejtonski sporazum, i borićemo se za to svim demokratskim sredstvima“.  Šta se tada desilo? Šef pravne službe OHR-a Filip Lero-Martin izjavio je: „Bio je to udarac od koga se OHR više nikada nije oporavio“.  Poslije nekog vremena Miroslav Lajčak je sam prekinuo mandat dobijen u Savjetu bezbjednosti UN,  govoreći za OHR: „Ne vrijedi mamuzati mrtvog konja“. Tih burnih oktobarskih dana 2007. godine prisustvovao sam razgovoru Dodik – Lajčak u motelu kraj Banjaluke.  Sjedajući za sto, Lajčak je pitao Dodika: „Gospodine predsjedniče, vjerujete li Vi u BiH?“ Dodik je kratko odgovorio: „Ne“. Lajčak je na to rekao: „Ni ja“. Tada Republika Srpska nije ustuknula, iako je Daglas Meklheni, tadašnji američki ambasador u BiH, prijeteći izjavio: „Ko napada visokog predstavnika i OHR, napada SAD!“  Poslije razgovora sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, Meklheni  je rekao „da je Bosni i Hercegovini potrebna unitarna država i da tu počinju razgovori o ustavnim promjenama“.

Od tih burnih događaja prošlo je 18 godina, a BiH nije postala unitarna država po zamisli klintonista i nekih zapadnih država. Razlog: Milorad Dodik, SNSD i njegovi koalicioni partneri, zapravo narod Republike Srpske koji im uporno i dosljedno daje podršku na svim izborima, opštim, lokalnim, predsjedničkim, tako 11 puta zaredom od 2006. godine.

Šmit – poštovalac nacističke prošlosti

Onda dolazi 2021. godina, kada se u BiH ušunjao Kristijan Šmit koga nisu tražile strane potpisnice Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, a Narodna skupština Republike Srpske kao jedna od potpisnica Aneksa 10. čak unaprijed zaključila da odbija imenovanje bilo kog novog visokog predstavnika nakon 25 godina protivpravnog stranog protektorata i grubog kršenja Dejtonskog sporazuma.

Zato je Savjet bezbjednosti UN odbio imenovati Kristijana Šmita za visokog predstavnika, onako kako je potvrđivao sedam prethodnih – od Karla Bilta do Valentina Incka.  Kako je onda Šmit visoki predstavnik? On kaže – poslala ga Njemačka, koja nema nikakvog ovlašćenja za tako nešto ni po međunarodnom pravu ni po Dejtonskom sporazumu. Kristijan Šmit, koji je svojim djelovanjem izazvao najveću političku krizu u BiH, samo je njemački građanin, bivši političar, propao u tri pokušaja imenovanja na funkcije u Njemačkoj, pa su ga onda poslali u BiH. O njemu je prije nekoliko dana  u Evropskom parlamentu govorila Željana Zovko, poslanik HDZ-a Hrvatske: „Trideset godina nakon Dejtona još uvijek imamo visokog predstavnika koji prima 26.000 evra mjesečno da bi BiH držao – gdje? U rasulu. Moramo se pozabaviti pravim problemima, a to je reforma izbornog zakona, moramo zatvoriti kancelariju OHR-a“. Mediji su o Šmitu pisali: nervozan, povremeno histeričan, neuravnotežen, ima samo jedan zadatak – rasturiti BiH na više nezavisnih zemalja. I ide mu to odlično, moramo da priznamo. U Njemačkoj je poznat po aferi sa herbicidom glifosat, jer je  podržavao korišćenje tog herbicida, koji je Međunarodna agencija za istraživanje raka klasifikovala  kao vjerovatno kancerogen i kao  prijetnju  bioraznolikosti.

Šmit je poznat i kao poštovalac nacističke vojske.  Porijeklom je iz gradića Obernzen, tvrdog nacističkog jezgra, odakle potiče nekoliko SS oficira i pripadnika Gestapoa.

Valjda su to preporuke za visokog predstavnika u BiH protiv čijeg su imenovanja bile Rusija i Kina. Njemačka državna televizija ZDF objavila je prilog o Šmitu koji je bio kritičke prirode, sa posebnim osvrtom na njegovu orijentaciju ka nacističkom nasljeđu. U ovoj emisiji prikazan je video kada Šmit polaže vijence nacističkim vojnicima Vermahta koji su bili u sastavu SS 1. brdske divizije.

Političko Sarajevo, muslimanska sećija, čaršija i sokaci, radosno su dočekali Kristijana Šmita koji je 2021. godine, 80 godina poslije nacista, ušao u Sarajevo zbog nedovršenog posla na Balkanu. Nekada je trebalo nekoliko nacističkih vojnika da otjera hiljade Srba u Njemačku. Bili su robovi u rudnicima, surovo kažnjavani, izgladnjivani, radili su  najteže poslove i bili sluge na imanjima zaslužnih članova Hitlerove nacističke partije. Znam iz prve ruke, iz djedovih priča koji se otud vratio 1946. kao invalid kome je greda u njemačkom rudniku skoro samljela desno rame.  Njemačka je sada poslala Kristijana Šmita sa posebnim zadatkom da milion Srba zarobi u logoru  zvanom BiH. Umjesto tenkova, „štuka“ i prijekih sudova, Šmitovo oružje je sarajevsko muslimansko vanustavno „tužilaštvo i sud BiH“.

Uz svu podršku nekoliko  ljigavih zapadnih ambasadora u Sarajevu, sa klintonistom i Bajdenovim ambasadorom Majklom Marfijem na čelu. Sada je u Sarajevu histerija praćena strahom na vrhuncu. Znaju da vrijeme njihovih iluzija o unitarnoj BiH ubrzano prolazi. BiH će biti dejtonska  ili je neće biti.

Još i ovo: 

Po članu 1.2.a) Aneksa 1 A. Dejtonskog sporazuma, EUFOR  je dužan obezbijediti da: „Nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrijebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritoriju drugog entiteta ili boraviti na njemu bez saglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine“.  Isto piše i u članu 5.5. Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma koji je Ustav BiH. Oružane snage Republike Srpske su njena Policija i Treći pješadijski Republika Srpska puk. Ostale oružane snage su u Federaciji BiH.