U organizaciji informativno-političkih portala „Sve o Srpskoj i „Fakti“, uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, u Beogradu je, u utorak, 7. oktobra, održana tribina pod naslovom „Šta je odgovor Srpske na agresiju protektorata“.

Na tribini održanoj u Pres centru Udruženja novinara Srbije govorili su: Milomir Stepić, Nenad Kecmanović, Aleksandar Raković, Aleksandar Pavić, Predrag Ćeranić, Slobodan Reljić, Dušan Proroković  i Nebojša Malić, dok je Branko Lukić priložio svoje izlaganje. Uvodnu riječ u ime organizatora tribine dao je šef Predstavništva Mlađen Cicović, a tribinu je moderirao urednik portala „Sve  o Srpskoj“ i „Fakti“ Đuro Bilbija.

U uvodnom izlaganju Mlađen Cicović je naveo: „Trideset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, toliko je i od trenutka kad su velike sile garantovale njegovo provođenje i primjenu. Trideset godina traje odbrana ustavne pozicije Republike Srpske, odbrana Dejtonskog sporazuma od  političkog Sarajeva i tzv. međunarodne zajednice i njenih ‘visokih’ predstavnika, koji su neprestanim pravnim nasiljem nametali neustavne institucije, zakone i odluke kojima se pred očima zapadnih velikih sila, a ponegdje i uz njihovu pomoć urušavao i urušava taj njihovim potpisima garantovan Dejtonski sporazum.“

Cicović je naglasio da vrhunac pravnog nasilja nad srpskim narodom i državom je smjena Predsjednika Republike Srpske i nametanje izbora na kojim bi, planirano je, trebalo izabrati našeg predsjednika po njihovoj volji.

„Odgovor tome bi bio u jedinstvu i sabornosti srpskih političkih partija. Nažalost, to se nije desilo, tako da sada odluka vlasti da izađe na izbore jeste pokušaj da sačuva Republiku Srpsku i da spriječi da nam protektori nametnu svog predsjednika. Tako ćemo i naredne redovne izbore, 2026. godine, dočekati politički spremni i uspjeti da bez uticaja stranaca izaberemo svoju vlast u svojoj Republici Srpskoj i svoje predstavnike u zajedničkim institucijama BiH,“ rekao je Cicović i istakao da tako i samo tako ćemo moći da nastavimo našu borbu za slovo Dejtona, za konačno i zauvijek vraćanje Republici Srpskoj oduzetih nadležnosti, tj. vraćanje BiH na ‘fabričko podešavanje’, BiH definisane Aneksom 4 – dejtonskog mirovnog sporazuma kao državne zajednice dva entiteta /Republike Srpske i Federacije BiH/i tri konstitutivna naroda /Srba, Hrvata i Bošnjaka/.“

„Pravi odgovor protektorima je pobjeda na nametnutim izborima; to je sada čvrsta odbrana naših prava i mogućnosti, ali to  – znamo –  neće zaustaviti naše neprijatelje da i dalje zlorade na urušavanju naših prava i sloboda, i zato: insistiranje na jedinstvu i sabornosti, zaštiti srpske tradicije i vjere, jezika i pisma trebalo bi da je naše trajno opredjeljenje, jer samo sigurni u tome bićemo sigurni i u svemu ostalom – u političkom, privrednom i svakom drugom narodnom poslu,“ zaključio je Cicović.

Ponovno preuzimanje inicijative za Srpsku je pitanje opstanka, uz beskompromisno nepriznavanje Šmita, ukidanje OHR i obesmišljavanje institucije Ustavnog suda BiH, koji ima ulogu pukog instrumenta bošnjačkog unitarizma, ocijenio je Milomir Stepić.

U nastavku je upozorio: „Republika Srpska se našla u poziciji da ‘izgubi tempo’ koji je imala i koji je simbolizovala ideja razdruživanja, te da povlači iznuđene poteze. Ponovno preuzimanje inicijative mora, s jedne strane, biti usmereno ne – kao do sada – na manje-više ‘nježno’ relativizovanje pozicije lica koje se predstavlja kao Visoki predstavnik, već na oštro, beskompromisno i potpuno njegovo dezavuisanje i ‘atrofiranje’ funkcije. Uporedo, s druge strane, neophodno je po svaku cijenu i do kraja obesmisliti instituciju Ustavnog suda BiH, koji bez srpskih predstavnika a sa učešćem stranaca, ima ulogu pukog instrumenta muslimanskog/bošnjačkog unitarizma.“

U tome bi, smatra Stepić, Republika Srpska  presudnu pomoć trebalo da ima u koordinisanom djelovanju sa Srbijom i naklonjenim stranim faktorima, a da iskoristi tridesetogodišnjicu Dejtonsko-pariskog sporazuma kako bi na međunarodnom planu afirmisala svoju privrženost njegovim izvornim principima i odlukama.

Politikolog Nenad Kecmanović izjavio je da je rukovodstvo Republike Srpske učinilo mnogo da se problemi sa kojima se suočava Srpska internacionalizuju i raskrinka štetna uloga Kristijana Šmita.

„Dok su mu Marfi, Šmit, Sud Bih pritezali svilen gajtan u tamnom vilajetu, Dodik je internacionalizovao problem, Cvijanović se odazvala pozivu Landaua u Vašington, a on po ko zna koji put otišao u Moskvu,“ istakao je Kecmanović

Naglasio je da ne treba potcjenjivati sposobnost EU da se privremeno konsoliduje i odloži pad, poveže se sa američkim krilom neoliberalne internacionale i pokaže mišiće u svome balkanskom dvorištu, ali isto tako ne treba ni precjenjivati snagu i spremnost srpskih prijatelja da im se, stani-pani, suprotstave i krajnjim sredstvima.

„Međutim, objektivno, situacija po Srpsku i nije tako loša jer Dodik i bez predsjedničke funkcije ostaje predsjednik SNSD. Na čelu SNSD i koalicije, on preko partije kontroliše parlament i spikera, premijera, vladu, ministre,“  rekao je Kecmanović i dodao da prigovori Sarajeva da se presuda protiv Dodika odnosi na sve javne funkcije koje finansira država ne stoje jer se u Srpskoj stranke ne finansiraju iz budžeta.

Ukazao je: „Predsjednik Republike ako nije istovremeno i na čelu dominantne stranke, a pogotovo ako ga biraju poslanici u skupštini, ima više reprezentativnu ulogu. Slijedeći ovu logiku, povlačenjem Dodika sa pozicije predsjednika Republike neće se ništa bitno promijeniti“.

Kecmanović je istakao da bi posredovanje Vladimira Putina između Banjaluke i Sarajeva bilo osvježenje:

„To bi zaista bilo osvježenje u odnosu na 30-godišnju monotoniju vrćenja u bosanskom lavirintu u režiji kolektivnog Zapada. Za posredovanje je potreban autoritet. Da li ga imaju Ursula fon der Lajen generalica bez vojske, ili Merc, Makron, Starmer koji i kod kuće jedva drže glavu iznad vode, hiroviti Tramp koji svojim izjavama zbunjuje i neprijatelje i saveznike. Ili ga ima Vladimir Vladimirović? Onomad se u Sočiju sastao sa Dodikom, izrazio zadovoljstvo što ga ponovo vidi i čestitao mu praznik srpskog jedinstva te ocijenio da svako ko nameće rješenja treba da ode i da u BiH treba pokušati razgovarati. Rusija predsjedava oktobarskom sjednicom SB UN na dnevnom redu je BiH, a ruski ambasador će predstaviti izvještaj Republike Srpske. Njemačka nije članica Savjeta bezbjednosti. Uliva nadu!“

„Nema povlačenja, dobro je da je na ovu nametnutu odluku o izborima vlast u Republici Srpskoj reagovala tako da će vladajuća koalicija izaći na te izbore i pokušati da pobjedi, jer ja sam uvjeren da imaju boljeg kandidata i da će pobjediti,“ istakao je na tribini istoričar Aleksandar Raković.

Dodao je: „Nakon odluke Suda BiH i raspisivanja predsjedničkih izbora od strane političkog Sarajeva, Republika Srpska se susrela sa opasnim pokušajem da joj se nametne institucionalni dualizam i instalacija nelegitimnog predsjednika koga bi birali opozicija i SDA. Ipak, odlukom SNSD da izađe na te izbore, izbjegnut je institucionalni dualizam, s dva predsjednika. Kako god da se tekuća politička kriza razriješi na predsjedničkim izborima, potrebno je na vrijeme promišljati kako dalje i na koji način izbjeći slično nametanje u budućnosti.“

Politikolog Aleksandar Pavić istakao je važnost pobjede kandidata vladajuće koalicije na izborima i nastavio:

„Žurba SDS-a da istakne kandidata na nelegitimnim prevremenim predsjedničkim izborima koje je zakazala CIK BiH natjerala je i vodeću vladajuću stranku SNSD da istakne svog kandidata, radi sprječavanja mogućnosti dvovlašća koji bi Sarajevo i spoljni faktor iskoristili za destabilizaciju Republike Srpske. Nažalost, potez SDS-a je onemogućio jedinstvo u borbi protiv kolonijalne uprave u BiH i njemačkog državljanina Šmita koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik. Stoga će biti potrebno da se nedostatak jedinstva nadomjesti još čvršćom i lucidnijom politikom odbrane od novih Šmitovih uzurpacija i podrivanja ustavnog poretka Srpske, i još većom riješenošću u borbi za konačnu dekolonizaciju – ako ne BiH, a onda bar Republike Srpske.“

Pavić je uvjeren da će se politička scena Srpske još jasnije dijeliti na one koji su protivnici kolonijalne uprave i one koji se na nju oslanjaju. U suštini toga će biti ideološka borba koja se sve jasnije definiše unutar država širom svijeta – globalisti protiv antiglobalista, unipolaristi protiv multipolarista, kompradori protiv suverenista. Od toga ko pobijedi zavisiće i sudbina Republike Srpske i srpskog naroda i državnosti uopšte.

Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci dodao je da treba raditi na jačanju veza u oblasti kulture, obrazovanja i uopšte duhovnog sadržaja sa zemljama koje su se pokazale kao istinski prijatelji Srpske. Prije svega sa Rusijom.

Protektorat, odnosno neokolonijalizam kojem je izložena Republika Srpska, istakao je Ćeranić, „za cilj ima paralizu njenih institucija i dalji prenos nadležnosti sa Srpske na nivo zajedničkih organa. Za očekivati je da na udaru bude obrazovanje, potom i policija, kroz prilagodljive forme. Integracija u BiH je možda najprikladniji termin kojim bi se mogla naznačiti nastojanja političkog Sarajeva, potpomognuta Kancelarijom OHR i zapadnih ambasada.“

Odgovor Srpske, procijenio je Ćeranić, mora biti jačanje institucija i dalje razvijanje odnosa sa zemljama koje su se pokazale kao dokazani prijatelji.

Slobodan Reljić je sagledavanjima na tribini dodao:

„Događaji koji dramatizuju i ubrzavaju globalne geopolitičke promene udaljavaju SAD od Zapadnog Balkana koji je ustrojen po logici potrebe Amerike kad je bila jedina svjetske supersile. Stejt Department ne šalje ambasadora u Beograd devet, a u Sarajevu 7 i po mjeseci, iako je američki ambasador realno iznad Visokog predstavnika u Sarajevu, a i u Beogradu je njegova uloga uveliko prevazilazila diplomatsku.“

„Tu EU, koja je ispala iz svih važnih svjetskih događanja, vidi svoju šansu. To prijeti, smatra Reljić, da ukrajinizuje BiH i uvuče u raspadanje sve susjedne države, jer EU nikad nije imala kapacitet da rješava tako složene odnose, a danas ne može da rješava ni svoje probleme.“

Dušan Proroković je ukazao: „Nakon pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima i problematizacije pitanja daljeg američkog učešća u ukrajinskom ratu, EU se našla u novim okolnostima. Sa jedne strane, rat u Ukrajini posmatra se kao egzistencijalni, što znači da nema pristajanja na bilo kakve kompromise. Sa druge strane, EU nema kapacitete da u tom ratu pobijedi bez otvorene i bezrezervne podrške SAD. Ovakve okolnosti čine postojeću krizu EU još dubljom i uzrokuju radikalne reakcije.“

„Zajedno sa evropskim krilom NATO, EU je otpočela proces militarizacije Starog kontinenta, pa u tom kontekstu treba posmatrati i njene aktivnosti (artikulisane preko Kristijana Šmita) u BiH. Kriza EU, koju Brisel pokušava relativizovati radikalnim merama odražava se na stabilnost svih evropskih država, a krajnji ishod ovog proces krajnje je neizvjestan,“ rekao je Proroković i upozorio:

„Kada je riječ o Bosni i Hercegovini primjetno je da se oslanjanjem na mehanizme OHR i uz pozivanje na očuvanje legalnosti i zaštitu ustavnog poretka grubo krše dejtonski principi i narušava dosadašnja praksa, što može izazvati nesagledive posljedice. Neizvjesnost ostvarivanja deklarisanih ciljeva u egzistencijalnom ratu stvara nervozu, utiče na iracionalne odluke i doprinosi široj destabilizaciji ionako rovite i ranjive Bosne i Hercegovine. Usljed svega, Republika Srpska se nalazi pred brojnim izazovima koji mogu lako prerasti u prijetnje.“

Nebojša Malić je ocijenio „da sada kada je Banja Luka priznala moć sarajevskog CIK-a da raspisuje izbore u Srpskoj, odlukom da se na njih izađe, nalazimo se u situaciji da de facto priznajemo presudu neustavnog suda, za nepoštovanje samozvanog Nijemca. Umjesto analize kako je do toga došlo, vrijeme je za američke trikove: jer dok svi drugi gube vrijeme raspravom zašto nešto ne može, oni odluče šta hoće i onda gledaju kako može.“

„Strategija i taktika odbrane nisu dale rezultate. Vrijeme je da se pređe u napad. Pošto političko Sarajevo i njegovi sponzori ne mare za Dejtonski ustav i krše ga kako im padne na pamet, onda on ni Srpsku više ne treba da ograničava. I tu je sad samo nebo granica, a ideja predsjednika Dodika o rusko-američkoj komisiji za Balkan odličan je korak u tom smjeru“, zaključio je Malić.

Branko Lukić u tekstu svog izlaganja, koji je priložio, napisao je da dugoročni plan Republike Srpske treba da bude nastavak približavanja Rusiji, Kini i zemljama globalnog juga i da treba tražiti načina da se Srpska uključi kako u BRIKS, tako i u bezbjednosne strukture ŠOS-a.

„U ovom momentu, prije svega, treba tražiti od Ruske federacije da pruži bezbjednosne garancije Republici Srpskoj kao što to traži Ukrajina od zapadnih sila“ istakao je Lukić.

Lukić je takođe napisao; „Politika RS treba prije svega da ostvari jedinstvo svih političkih faktora u RS. Samo jedinstveni će uspjeti da se odupru sadašnjim napadima. Svi akteri moraju da prevaziđu podjele i sitne ljudske sujete te da djeluju odgovorno pred srpskim narodom čiju sudbinu drže u rukama“.

Komletan video snimak tribine možete vidjeti OVDJE