GLAS SRPSKE | 01.06.2026.g. Slavko Mitrović –

Poodavno je prikazivana televizijska naučnofantastična serija „Izgubljeni u svemiru“. Bilo je u njoj scena suprotnih zakonima fizike i logike, pa me to podsjeća na izgubljenost političkog Sarajeva u današnjim vremenima. Ostavljeni su od svojih dugogodišnjih zapadnih podržavalaca, ne mogu se sastaviti sa logikom i razumom, pa izgubljeno bauljaju, u za njih nepoznatom svemiru.

Pokušavaju se ohrabriti tupavo prezrivim komentarima o djelovanju i prodorima koje je politika Republike Srpske napravila na važnim svjetskim adresama. Prvak u izvaljivanju gluposti je svakako Dino Konaković, privatni ministar spoljnih poslova Denisa Bećirovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Nije jedini. Tako je Zlatko Lagumdžija, ambasador bošnjačkog dijela BiH u UN (ne i nikako ambasador BiH), prije nekoliko dana na TV Sarajevo govorio: „Dodik je iz Moskve, tri dana prije sjednice Savjeta bezbjednosti UN, najavljivao da će Šmit biti smijenjen, a institucija OHR-a ukinuta, a njegove odluke poništene – što je trebalo značiti i poništavanje zakona po kojima je on osuđeni kriminalac. Izgubio je. Radili smo na tome i to se nije desilo. Najvažnija bitka bila je da se sačuva institucija visokog predstavnika, da on odgovara Savjetu za implementaciju mira (PIK), a ne da bude podložan verifikaciji i ucjenama unutar Savjeta bezbjednosti“. Da je ovo izgovorio neki politički početnik, čaršija bi ga mogla i pohvaliti. Ispalo je – ačkosum magarče.

SARAJEVSKE KADIJE

Presuda Miloradu Dodiku, demokratski izabranom predsjedniku Republike Srpske, služi političkom Sarajevu da bi mogli pred domaćom i stranom javnosti trubiti o „presuđenom kriminalcu Dodiku“. Presuda Dodiku je proizvod pakosti i gluposti koju je neizlječivo bolesno političko Sarajevo izvodilo putem vanustavnih tužilaštva i suda BiH i ostataka Ustavnog suda BiH. Muslimanska optužnica – tužilac Nedim Ćosić, muslimansko potvrđivanje od sudije za prethodni postupak – Jasmina Ćosić Dedović, muslimansko prvostepeno suđenje – prvi sudija Mirsad Strika, ratni tužilac i sudija Alijine BiH, drugi sudija Sena Uzunović, pripadnik ratne muslimanske konjičke brigade i njena presuda Dodiku – godina zatvora i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja u organima vlasti. Seninu presudu potvrđuje drugostepeno muslimansko vijeće istog vanustavnog suda BiH – Amela Huskić, Hilmo Vučinić, koji je tokom proteklog građanskog rata bio sudija Okružnog vojnog suda u Goraždu. On i Vesna Jesenković su prethodno bili uključeni u donošenje odluka u ranijim fazama predmeta Dodik, pa po Krivičnom zakonu BiH ne bi mogli učestvovati u žalbenom postupku. Tako je muslimanski krug protiv Dodika zatvoren po pravilu „kadija te tuži, kadija ti sudi“. Cilj presude je protivustavna smjena Dodika sa funkcije predsjednika Republike Srpske i zabrana učešća na izborima sve do 2034. godine. Sve to je aminovao i ostatak Ustavnog suda BiH od sedam umjesto po Ustavu obaveznih devet članova, odbijajući sve apelacije Dodikove odbrane. Ulogu „dželata“ dali su nezakonitom sastavu Centralne izborne komisije koja djeluje izvan Ustavom BiH usko određenih nadležnosti – izbor članova Predsjedništva BiH i poslanika Predstavničkog vijeća Parlamentarne skupštine. Djelovali su po zahtjevima Sene Uzunović, čak i mimo njene presude, oduzevši mandat Dodiku dobijen na izborima 2022. godine. Time su prekršili Ustav Republike Srpske po kome mandat predsjednika Republike prestaje samo u dva slučaja – ostavkom ili opozivom. CIK je time izvršio napad na ustavni poredak u BiH, jer je Ustav Srpske dio ustavnog sistema. O njima drugom prilikom.

ŠMITOV „ZAKON PROTIV DODIKA“

Predsjednik Republike Srpske optužen je i osuđen zato što je poštujući Ustav Republike Srpske potpisao zakone koje je donijela Narodna skupština. Zbog toga je došao pod udar krivičnog djela koje ne postoji u Krivičnom zakonu BiH, već samo u odluci Kristijana Šmita, varalice i lažnog „visokog predstavnika međunarodne zajednice“. To Šmitovo krivično djelo zove se „neizvršavanje odluka visokog predstavnika“ iz člana 203.a). Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 47/23). Taj Šmitov član 203.a) nije donijela Parlamentarna skupština kao jedini zakonodavac po Ustavu BiH, čak ga nije ni imala na dnevnom redu svojih sjednica. To potvrđuje pismo tri člana Kolegijuma Sekretarijata Parlamentarne skupštine upućeno kao odgovor na poslaničko pitanje u kome se kaže: „Obavještavamo vas da predmetne izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH nisu razmatrane na sjednicama Predstavničkog doma ni Vijeća naroda Parlamentarne skupštine.“

Lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit je 1. jula 2023. donio odluku (nije zakon) o dopuni Krivičnog zakona BiH članom 203.a) za nepoštovanje odluka visokog predstavnika, tj. sebe, pozivajući se na: Aneks 10. Dejtonskog sporazuma, zatim na tačku XI.2 Zaključaka PIK-a u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine kojima je Savjet za implementaciju mira „pozdravio namjeru visokog predstavnika da sam sebi daje ovlašćenje“. Tako se „pozdravljanje namjere“ prevarom, blefom i podvalom neviđenih razmjera pretvorilo u „bonska ovlašćenja visokog predstavnika“. Šmit se pozivao i na rezolucije Savjeta bezbjednosti UN kojima se daje podrška (ne i ovlašćenje) visokom predstavniku „za donošenje obavezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja je Savjet za implementaciju mira razradio u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine“. U bonskim zaključcima PIK-a ne pominje se razrada za akte/zakone iz nadležnosti Parlamentarne skupštine kao jedinog zakonodavca po Ustavu BiH. U bonskim zaključcima piše da visoki predstavnik „može donositi privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo BiH ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom“. Kao što se vidi nijedno tumačenje ne može „pozdravljanje namjere“ pretvoriti u ovlašćenje za nametanje zakona, zato što PIK i ne pominje privremene mjere iz nadležnosti Parlamentarne skupštine. Kada je kriminalna bratija iz OHR-a Kancelarije visokog predstavnika (što je tek administrativno-pomoćni servis koji vodi računa o vozačima, portirima, nabavkama kafe, šećera i toalet papira, kucanju materijala i otpremi pošte) vidjela da u bonskim zaključcima nema „zakonodavnog“ ovlašćenja visokog predstavnika, jednostavno su to dopisali falsifikujući bonske zaključke PIK-a. Tako i sada na sajtu OHR-a pod nazivom mandat piše: „Jedan od najvažnijih događaja u procesu implementacije mira bio je sastanak PIK-a u Bonu u decembru 1997. godine. Razrađujući Aneks 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma, PIK je zatražio od visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine“. Pokušajte ovu izmišljotinu OHR-a naći u bonskim zaključcima PIK-a. Nema je, pa je svo nametanje zakona od strane visokih predstavnika, bilo kršenje Dejtonskog sporazuma, Aneksa 10. a pogotovo Aneksa 4. koji je Ustav BiH. To je drastično kršenje međunarodnog prava na štetu članice Ujedinjenih nacija. Uz to Kristijan Šmit nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN, jer ga stalne članice Rusija i Kina ne priznaju za visokog predstavnika. Kao što ga ne priznaje ni Republika Srpska, jedna od potpisnica Aneksa 10. kojim je uspostavljen visoki predstavnik kako to konstatuje i Rezolucija broj 1031. Savjeta bezbjednosti UN od 15. decembra 1995. (dan nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma) kojom je „Savjet bezbjednosti podržao uspostavljanje visokog predstavnika na zahtjev strana koji će, u skladu sa Aneksom 10. o civilnom sprovođenju Mirovnog sporazuma, pratiti sprovođenje Mirovnog sporazuma i mobilisati i, po potrebi, usmjeravati uključene civilne organizacije i agencije i koordinirati njihove aktivnosti, i daje saglasnost na imenovanje g. Karla Bilta za visokog predstavnika.“ Ne piše da visoki predstavnik može biti bilo šta drugo, osim onoga što piše u Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma.

RJEŠENJE ŠMITOVE KRIZE

Kristijan Šmit je prekršio sve akte na koje se poziva u svojoj odluci za dopunu Krivičnog zakona BiH članom 203.a). Zato taj „Šmitov zakon“ nije i ne može biti dio pravnog sistema u BiH, pa treba poništiti sve njegove posljedice, ako se želi opstanak bilo kakve BiH. Kako ? Pred sudijama Ustavnog suda BiH nalazi se ZAHTJEV za ocjenu ustavnosti odredbe člana 203. a) Krivičnog zakona BiH koje je „nametnuo“ lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit. Taj Zahtjev Kluba poslanika SNSD-a upućen je prošle godine, 11. decembra, ali još nije ni na vidiku bilo kakvo postupanje, što je 15. maja potvrdio i Mirsad Ćeman, penzionisani predsjednik ostatka Ustavnog suda BiH: „U ovom trenutku ne mogu uopšte tvrditi niti procijeniti kada će to biti“. I tako Ćemanov trenutak traje već pola godine, iako ovakvi predmeti imaju prednost i hitnost u postupanju. Sve ustavne sudije, kao i cijela javnost znaju da je Kristijan Šmit svojim djelovanjem kršio Dejtonski sporazum i njegove anekse 4. i 10., bonske zaključke, čak i one falsifikovane i dopunjene od strane kriminalaca iz OHR-a, a pogotovo Povelju Ujedinjenih nacija i rezolucije Savjeta bezbjednosti o BiH. Povelja UN je temeljni dokument odnosa među državama članicama kojih je sada 193, među kojima je i BiH. Svjetske sile suprotno međunarodnom pravu i Ustavu, već trideset godina drže Bosnu i Hercegovinu u nezakonitom protektoratu i okupaciji od strane visokih predstavnika, sada još i nelegalnog Kristijana Šmita.

Nemam iluzija da bi iz Ustavnog suda BiH mogla izaći bilo kakva ustavna odluka u pogledu brljotina i krize koju je svojim nezakonitim djelovanjem počinio Kristijan Šmit. Zašto ? Pa zato što je na konferenciji za štampu održanoj 15. maja ove godine, sutkinja Ustavnog suda BiH Larisa Velić podsjetila da je Ustavni sud još 2000. godine zauzeo stav da nema nadležnost da preispituje ovlašćenja visokog predstavnika, ali da može ocjenjivati ustavnost zakona koje visoki predstavnik donese. A što se tiče njegove nadležnosti, Velićeva veli i ovo: „Kada je u pitanju visoki predstavnik, njegove nadležnosti su date Ustavom i bonskim ovlastima“. Kada ovakvo arogantno neznanje i bezobrazluk javno iskaže sudija Ustavnog suda BiH, ne može se očekivati poništenje Šmitovog zakona.

Krajnje je vrijeme je za vladavinu prava. Uskoro bi moglo biti kasno.